U trenucima suočavanja s bolešću, veliku podršku pronašla je u obitelji i dečku Georgeu, kojega je upoznala u Berlinu, a koji je, kada su joj doktori savjetovali povratak u mirniju sredinu, sve napustio i došao za njom u Hrvatsku. U Splitu otvaraju tattoo studio. Petra danas bolest drži pod kontrolom, radi i uživa u životu. I da, dnevno pije enormne količine vode…
Tko je Petra Krstić?
Ja sam tridesetogodišnja modna dizajnerica po struci, a trenutno s dečkom Georgeom vodim Lobster tattoo studio u Splitu. Od 2014. godine imam dijagnozu multiple skleroze s kojom se uspješno nosim. Rođena sam u Splitu, odrasla na Hvaru, a nakon završenog fakulteta u Zagrebu, odselila sam u Berlin, potom na Cipar. 2014. godine vratila sam se zbog bolesti i ove godine s dečkom Georgeom pokrenula posao.
Zašto tattoo shop?
George je iskusan tattoo artist s 20 godina iskustva iza sebe, a ja volim tetovaže. Oboje smo došli do zaključka da imamo snage, znanja i iskustva da sami pokrenemo svoj posao i osiguramo si egzistenciju i budućnost.
Što znači biti uzor i tko je tebi uzor?
Uzor je netko kome se diviš, diviš se njegovom radu, dobroti, upornosti, snazi. Meni su uzor skromni, nepoznati ljudi koji svojom dobrotom i nesebičnošću čine ovaj svijet ljepšim.
Što za tebe znači uspjeh?
Uspjeh je za mene uspješno ostvarivanje zacrtanog plana i zadovoljstvo učinjenim.
Koje su osobine uspješnih ljudi?
Rad, disciplina, neodustajanje od zacrtanih standarda koje ste si postavili.
A podrška okoline?
Moja je obitelj moja najveća podrška, u svemu su me uvijek podržavali i nikada im neću moći vratiti za sve što su za mene učinili.
Jesi li se na svojem putu morala čega odreći?
Naravno da jesam, tko nije? Ako se želimo posvetiti nečemu, trebamo žrtvovati nešto drugo, ili zbog nedostatka vremena ili sredstava, energije...
Prva misao ujutro kad se probudiš?
Nisam baš jutarnji tip i nemam jutarnje rituale. Razmišljam o stvarima koje moram obaviti tijekom dana i njihovom redoslijedu. Dosadno…
Što si željela biti kao dijete?
Slikarica, raditi s glinom…
Moto kojim ideš kroz život?
Nemam neki određeni moto, ali trudim se biti bolja osoba, pomagati slabijima i, kako godine odmiču, biti skromnija i razumnija, stalno raditi na sebi i odbacivati suvišno.
Što za tebe znači imati loš dan?
Izgleda tako da je ljeto, sunce prži, ni daška povjetarca, a ja moram van. Slabo podnosim ljetne vrućine…
Jesi li se do sada susrela s osudom okoline?
Mislim da nisam. Ne sjećam se. Dobacivanja na ulici ne smatram osuđivanjem, već nepristojnošću pojedinca koji to radi.
Kako se odnosiš prema preprekama na koje nailaziš?
Prepreke su tu da ih preskačemo. Nekad je teško, ali sve na kraju prođe.
Najteži trenutak koji si do sada doživjela?
Početna borba nakon dijagnoze multiple skleroze i gubitak voljenih osoba. Na to nikad ne možeš biti spreman, ali s vremenom, naučiš se nositi sa svime. Najvažnije je zadržati pozitivan stav i dišpet i ne predavati se ni posustajati.
Neostvarene želje i snovi?
Nemam ih mnogo, ali bih željela više putovati. I ponovno moći trčati…
Da imaš mogućnost bilo što na svijetu promijeniti, što bi to bilo?
Prekinula bih sve ratove, zauvijek. I obrisala svu prolivenu krv.
Pogled na budućnost?
Izgleda dobro! Život me naučio da ne planiram budućnost, sve se to nekako posloži baš onako kako treba biti. Nadam se najboljem i dajem sve od sebe, pa šta bude…
Što znaš danas, a voljela bi da si znala u prošlosti?
Sigurno ima neka sitnica, ali mislim da život, sa svakom novom godinom i svakim novim vremenom, donosi i nove izazove i prepreke. Ja sam jedna od onih koja najčešće uči iz svojih pogrešaka.
Opiši svoje PrirodnoJa!
Moje PrirodnoJa je da nikada ne odustajem. Možda sam nekada u tome i tvrdoglava, ali mislim da me je baš ta tvrdoglavost spasila i dovela do svega što sam postigla. Nadam se da svojim postupcima i načinom kojim idem kroz život inspiriram druge, bilo to u pogledu borbe s dijagnozom ili dokazom da se, uz rad i strast, u ovoj državi još može živjeti i biti sretan. To je moje PrirodnoJa koje, nadam se, neću nikada izgubiti.
Važnost onoga PrirodnoJa u pojedincu?
Ogromna! Nekad se to PrirodnoJa na životnom putu izgubi, ali je divno kada ga osvijestite i počnete živjeti punim plućima
Tvoja PrirodnoJa poruka onima koji ga još traže?
Budite dobri. Budite svoji. Udahnite. Pustite. Ne opterećujte se nepotrebnim stvarima. Izađite u prirodu i ugasite mobitele. PrirodnoJa je uvijek tu negdje, naći će nas, prije ili kasnije
