Nema boljeg misterija do onog nerješivog. Bilo da se radilo o uzbudljivome filmu, knjizi ili stvarnim povijesnim predmetima, misteriji su uvijek privlačili pozornost, ne samo znanstvenika i istraživača iz raznih područja, već i entuzijasta, koji su uvijek imali svoje motive interesa, bio on čisto hedonističke prirode ili pak zbog želje za slavom i bogatstvom.
Ma koji motiv bio, misteriji će uvijek privlačiti pozornost jer je otkrivanje nepoznatog u suštini ljudskog postojanja. Ako ste mislili da pravi misteriji ne mogu biti toliko uzbudljivi koliko fikcijski, tu ste definitivno u krivu. Još su uzbudljiviji i bolji.
Voynichev rukopis
Radi se rukopisu koji je 1912. godine pronašao prodavač antikvarijatskih knjiga Wilfrid M. Voynich, a od 2014. predmet je istraživanja i zanimanja brojnih znanstvenika i entuzijasta diljem svijeta. Taj rukopis je, zapravo, knjiga na 272 stranice u kojoj je nepoznati autor pisao na nepoznatome jeziku i pismu, a u njoj su naslikane nepoznate biljke, dijagrami i nepoznati običaji, koji ne odgovaraju nijednoj poznatoj biljci ni kulturi, što dodatno produbljuje misterij.
Postojanje knjige zabilježeno je još u 17. stoljeću, no nakon toga bila je zaboravljena, a nakon njezinog ponovnog pronalaska, test ugljikom pokazao je da je napisana između 1404. i 1438. godine. Postoje razne teorije o porijeklu i svrhi rukopisa. Neki vjeruju da je knjiga trebala imati svrhu farmakopeje, odnosno opisivati primjenu i praksu srednjovjekovne i rane moderne medicine. Mnoge slike biljaka upućuju na to da se radilo o rukopisu alkemičara.
Zanimljivo je spomenuti da mnogi dijagrami izgledaju kao da imaju izvore u astronomiji, kombinirane s neidentificiranim crtežima iz biologije, što neke navodi na to da se radi o knjizi vanzemaljskog porijekla. Osim toga, autor je koristio abecedu koja je imala između 20 i 30 znakova, pisao je lijevom rukom i guščjim perom, s velikom lakoćom, što je indicija da je pisac vrlo dobro poznavao pismo i jezik koji je pisao.
No, ono što je sigurno, većina osoba koja ju je proučavala slaže se da knjiga sigurno nije nikakva krivotvorina ili obmana, s obzirom na detalje, vrijeme i novac koji su utrošeni da se ona napiše. Danas se nalazi na sveučilištu Yale u SAD-u.
Kryptos
Radi se misterioznoj kriptiranoj skulpturi koja se nalazi ispred CIA-e (Central Intelligence Agency ili Centralna obavještajna agencija) u SAD-u. Izradio ju je umjetnik Jim Sanborn, a radi se o četiri ploče na kojima se nalaze kriptirane zagonetke. Značenja prve tri ploče su otkrivene, dok četvrta još uvijek nije.
Sanborn ipak, s vremena na vrijeme, daje određene tragove o tome kako dešifrirati zadnju ploču, pa je tako 2006. godine rekao da postoje određeni tragovi s prve ploče, koji bi trebali pomoći u dekodiranju četvrte. Također, 2010. godine dao je dodatne tragove u obliku slova.
Beale šifra
Radi se o tri teksta koji čine svojevrsnu mapu koja bi trebala voditi do lokacije gdje je sakriveno najveće blago u povijesti SAD-a: tisuće kilograma zlata, srebra i dragulja. To je blago, navodno, sakrio Thomas Jefferson Beale 1818. godine tijekom istraživanja Kolorada. Od ta tri teksta samo drugome je otkriveno tajno značenje. Zanimljivo je spomenuti da je američka „Deklaracija o nezavisnosti“ bila ključ za dešifriranje, dok Beale dijeli ime s autorom Deklaracije.
Nažalost, tekst koji je dekodiran ne otkriva gdje je blago sakriveno, ali zna se zemlja i oblast gdje je zakopano – Bedford County, država Virginia. I dan danas, razni lovci na blago istražuju tu oblast i nerijetko rade ilegalna iskopavanja u nadi da će baš oni pronaći blago.
Disk iz Phaistosa (Festosa)
Još jedan misterij je Disk iz Phaistosa, koji je 1908. godine otkrio talijanski istraživač Luigi Pernier, u mjestu Phaistos, arheološkom nalazištu minojske palače. Radi se o zanimljivome glinenome disku, koji na obje strane ima ugravirane misteriozne simbole, koji predstavljaju nepoznati oblik hijeroglifa. Prema podacima kojima se raspolaže, ploča potječe iz 1600.- 1700. godine prije Krista.
Tekst na disku vrlo je kratak, što otežava dešifriranje. U nekim se dijelovima diska, hijeroglifi ponavljaju poput refrena, pa se pretpostavlja da se radi o nekoj molitvi ili pjesmi. Postoji i teorija da se radi o listi vojnika ili dokumentu na hitskome jeziku u kojemu minojski kralj opisuje podizanje velebne palače u kojoj je disk i pronađen.
Neki znanstvenici i istraživači tvrde da simboli sliče na pisma linear A i linear B koja su se koristila u antičkoj Kreti, no problem je što ni linear A, nije dešifriran.
Natpis iz Shugborougha
Radi se o natpisu koji se nalazi na spomeniku iz 18. stoljeća pod nazivom „Shepherd's Monument“ (Pastirov spomenik) u engleskom mjestu Staffordshire. Taj spomenik i ne bi bio ništa neobično doli kamene replike slavne slike „Arkadijski pastiri“ Nicolasa Poussina, da njegovom podnožju nisu napisana slova „DOUOSVAVVM“.
Postoje razne teorije da se radi o kriptiranoj lokaciji Svetoga Grala, raznim akronimima, i tako dalje, do čak novijih teorija da se jednostavno radi o godini Poussinovoga rođenja, koja nije kriptirana, nego napisana starim načinom označavanja rimskih brojki. I Charles Darwin i Charles Dickens pokušali su riješiti zagonetku, ali nisu uspjeli.
(vam)
Izvor: mnn.com
