Moramo li trpjeti zbog ljubavi?

Naravno da bi trebalo živjeti s ljubavlju, ali ne bismo joj smjeli apsolutno sve podrediti

Moramo li trpjeti zbog ljubavi?

Ne razumijem ljude koju se kunu u svoju "vječnu ljubav koja može pokoriti svijet". Upravo je to rečenica koju je jedna osoba iskoristila u razgovoru sa mnom, a ustvari se radi o osobi koja ne vidi (odnosno vidi, ali ne želi vidjeti) realnu situaciju pred sobom i koja je ustvari poprilično nesretna.

Usprkos popularnom vjerovanju, ljubav nije sve i ne pobjeđuje sve. Ona nije nekakav čaroban štapić koji može svijet učiniti boljim mjestom za život. Ustvari, voljeti nekoga može biti prilično ograničavajuće u životu. Zbog ljubavi možemo biti, ako ne slijepi, onda barem jako slabovidni.

Biti zaljubljen ili voljeti kod nekih ljudi može uzrokovati ignoriranje svih mana kod nekog koje inače nikad ne bi mogao ignorirati. Zbog nje smo popustljivi prema voljenoj osobi kad nam govori ili radi stvari koje nikad ne bismo tolerirali. Zbog ljubavi smo dovoljno "ludi" da ignoriramo sve one male laži, velike laži, i neprimijećene laži. Zbog ljubavi se imamo potrebu promijeniti, poboljšati ... dok s druge strane ignoriramo činjenicu da je voljeni negdje s dečkima na pivu na godišnjicu veze/braka.

Korištenje izgovora "ali ja ga/je svejedno volim" postala je veoma uobičajena. Zašto? Zašto bismo morali ignorirati stvari koje nas povrjeđuju ili ljute samo zato što smo zaljubljeni? Ne zaslužujemo li mi jednako poštovanje od osobe koja nam navodno uzvraća ljubav, kao i od svih ostalih ljudi? Naravno, ljubav je razvijanje tolerancije prema nekim stvarima i davanje sve od sebe da se postigne veza u kojoj je oboje sretno. Ali ne ako si ti taj koji popločava cestu, a vaš dragi ili draga se biciklinom pelja po toj cesti i još vas hoće pregaziti.

Ljubav je predivna, ali ona nije sve. Poštovanje, iskrenost i povjerenje jesu. Bez tih triju stvari nemamo ništa. Zapamtite to drugi put kad svojoj ženi kažete da joj nova frizura dobro stoji, a onda kao slučajno šećete dva koraka ispred ili iza nje. Ili kad vam dečko kaže da je bio vani s frendovima, a vi na njemu osjećate parfem koji ni najfeminiziraniji muškarac ne bi nosio. Kad vam se očijukanje s nekim čini potpuno nevinim ...

Ni jedna osoba ne može biti naš čitav svijet. Nije na nekom da odlučuje kako biste trebali provoditi život (naravno, osim ako se ne nalazite u reštu). I zbog nikog se ne biste trebali praviti da ne vidite neke stvari samo zato da ne biste izgubili tu istu osobu ...

Naravno da bi trebalo živjeti s ljubavlju, ali ne bismo joj smjeli apsolutno sve podrediti. Postoji sretna sredina, samo je treba pronaći. Svijet se ne okreće samo zbog ljubavi, ali da je ona jedna od stvari zbog čega je zabavno sjediti na vrtuljku, to jest. Samo ... sve ima svoje granice.

Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja