Da nije istinito, bilo bi smiješno! Ustvari smiješno je svakako pa čak i kad takvog jednog frajera imaš doma. Ako si te "sreće", a većina žena je, jer muškarci zaista teže podnose bolesti, tekst u nastavku bit će ti i više nego poznat.
Na prve znakove slabosti muškarac od žene traži da mu opipa čelo, patnički pritom zatvarajući oči i naginjući glavu kako bi dlan što bolje prionuo (njoj radi uslugu, olakšava joj ovu odgovornu radnju), zauzimajući pozu kao na renesansnim slikama.
Pokaže li "dlan o čelo" metoda da je povišena temperatura možda ipak izostala, muškarac će posegnuti za toplomjerom. Ups, ispravak! Neće posegnuti, već će poluglasom zatražiti toplomjer, a dok ga ona donosi, on će na kauču zauzeti ležeću pozu. Pričekat će da ga otrese - toplomjer pa će ga staviti pod pazuh. On će joj reći neka pazi na sat i kaže mu kad prođe pet minuta. Cijeli postupak bit će puno elegantniji ako kućanstvo posjeduje digitalni toplomjer.
Pokaže li se da temperatura nije povišena, muškarac će ipak za svaki slučaj ostati još koji sat ležati. Preventive radi. Nedao Bog većeg zla. Zamolit će ručak po želji, ipak je malo slab, do večeri će nadoći i otići na nogomet.
Ako je nedajbože temperatura povišena, na snagu stupa protokol za izvanredne situacije. Zove se na posao, presvlači u pidžamu i zaliježe u krevet. Ako u sobi nema televizora, zaliježe se na kauč koji se uslijed nemilih događanja pretvara u bolnički krevet.
Žena preuzma na sebe obveze koje inače on odrađuje, daje mu u ruke daljinski, kuha čaj, namješta jastuk pod glavom da mu bude što udobnije, imaju li djecu, seli ih u njihovu sobu da tati ne smetaju dok boluje. Ujutro se muškarac tušira, oblači čisti donji veš i odjeću te u pomalo svečanom tonu, za nijasnu sporijim korakom, no inače, odlazi liječnici da mu ona opipa čelo. U pitanju je možda i gripa ili ni pomisliti ne smije, a kamoli izustiti - korona! Kod liječnice stvar postaje službena. Naravno, ne pipa mu čelo, nego gura onaj štapić u grlo, opipava limfne čvorove, gleda u oči i postavlja dijagnozu. Preplašen je kao zec! Ona tipka na računalu i konačno izgovara dijagnozu - prehlada.
Stvar shvaća izuzetno ozbiljno i odmah na putu kući ide u ljekarnu. Neće preživjeti noć bez spreja za nos, svih analgetika koje može naći i svega drugog što mu eventualno predlože u ljekarni da bi mu moglo pomoći. Vraća se kući kao sa bojišnice. Prepričava ponovno ženi (kažemo ponovno jer ju je, dok je čekao, obavještavao porukama o svemu što se događa i kako zbog korone mora biti u redu pred ambulantom, a ne u čekaonici, a to je naravno - strašno) svoju agoniju, presvlači se u pidžamu i zaliježe natrag u bolesničku postelju.
Kolegama na poslu u grupu šalje poruku da sutra, prekosutra, ustvari tko zna dokad, kavu piju bez njega jer je bolestan i prava je sreća da nema koronu - ovaj put. Za ručak još slabijim glasom, no jučer, naručuje domaću pileću juhicu (koju je žena naravno već skuhala) i lazanje. Šalta programe, zadržava se na sportu, tu i tamo prebaci na teletekst da vidi kako mu stoji listić i povlači se u sebe, sav jadan, u strahu da ovo što ga je zadesilo nikada neće proći. Iz kuhinje se čuje žensko "apćiha". Izostaje "nazdravlje". Nema veze, i tako nije ništa. Samo prehlada.
Jutrs mi se dogodila situacija koja me podsjetila na vic s početka teksta. U osam me prijatelj nazvao sav u panici da ima koronu i kako upravo s posla juri kod doktora jer ga eto - boli grlo, a to je znak trenutno najopasnije bolesti na svijetu. Naravno, od korone nije bilo ni k. Za svaki slučaj, nakon pregleda je otišao u ljekarnu pa kući u krevet. Nakon nekog vremena je javio kako je uspio malo odspavati, a onda je natipkao da ga i dalje boli grlo. Prsti ga ne bole!
Moram priznati da mi ni malo ne nedostaje tetošenje i ušuškavanje u čistu posteljinu dvometarskog mrge koji bi trebao zubima jesti zidove, a ne pri najmanjoj slabosti gutati cijelu paletu bezreceptnih lijekova i stavljati moju ruku na svoje čelo. Naravno, jedino ako to nije suptilni znak da se želi maziti. Naime, muškarci su na svašta spremni za mrvu pažnje, a to neće priznati. U tom slučaju, sve napisano pada u vodu i sa zadovoljstvom kuham juhu, cijedim limun, tresem toplomjer i glumim mamu. Istina, dotični trenutno postoji samo u teoriji. Dok se ne pojavi, idem uživati u jesenskim šetnjama. Tko zna, možda negdje nekom raste temperatura, a nema mu tko skuhati čaj!