„Najopasniji su ovi koji nisu na Fejsu… Niti znaš što rade, niti što jedu, niti gdje idu…“
(Facebook post: Klikom po gradu, 01.12.2014.)
U današnje vrijeme sve je sinkronizirano s Facebookom. Aplikacije na kompjuteru, na mojem mobitelu, moja mjesečnica (ovo posljednje je šala). S Facebook profilom mogu se logirati na druge društvene mreže, razne druge aplikacije, sučelja, tražilice i kako se sve već ne zovu…
Kao redovita, može se reći svakodnevna korisnica Facebooka, i vlasnica profila, s otprilike 150 prijatelja, odnosno osoba koje zaista osobno poznajem i s kojima imam određenu povijest poznavanja, i s „lajkanih“ 10-ak stranica koje volim pratiti, može se reći da u današnje vrijeme pripadam čak i samozatajnijoj skupini ljudi.
Ipak, svaki dan svjedok sam života koji se odvija na toj mreži. Ljudi se rađaju, rastu, vjenčavaju, prekidaju, slave rođendane, putuju, imaju dijagnosticirane bolesti, ozdravljuju, stare i umiru. I u tom svijetu sinkronizacije, postova, obavijesti, „alertova“ i svega što si možete zamisliti, odlučila sam učiniti nešto nezamislivo – izbrisala sam dan svojeg rođenja. I nestala…
Ideja prijateljice
Tu ideju dala mi je moja prijateljica koja je to učinila nekoliko mjeseci ranije, te do polovice dana nije imala nijednu rođendansku čestitku na profilu, no ja sam joj odlučila pomrsiti račune i ups… čestitala joj rođendan. Namjerno!
Nakon toga polako su počele čestitke, pomalo sramežljivo, jer ljudi su vjerojatno mislili sam možda ja prolupala i čestitala joj rođendan iz vedra neba. Naime, njihovi kalendari, Facebook profili, podsjetnici i milijardu drugih aplikacija nisu oglasili da joj je rođendan i svi su – „zaboravili“…
Šogorica i karma
Upravo isto dogodilo se meni otprilike dva mjeseca kasnije. Došao je dan mojega rođendana. I dok ne mogu reći da tijekom jutra nisam primila pozive obitelji i prijatelja kako bi mi čestitali, moj Facebook profil cijelo je jutro bio prazan. Bio je to samo još jedan dan mojega virtualnog života, kada je sve oko 13 sati „pokvarila“ moja šogorica (i valjda karma), kojoj je bilo čudno zašto mi nitko ne čestita moj „veliki“ dan.
Nakon fotografije šarenih balona u oblacima, počele su stizati čestitke! Zaključno, 24 sata poslije imala sam ih točno 18. Samo radi usporedbe, godinu dana prije, kada je moj rođendan bio zapisan u profilu, dobila sam 47 „sretnih rođendana“ i svih mogućih varijacija na temu.
Čitamo postove, ne komuniciramo
Da me pogrešno ne shvatite, nije uopće stvar u čestitki povodom rođendana, ni čestitki povodom bilo čega drugoga. To je dan kao i svaki drugi i ima mnogo važnijih stvari u životu od mojeg ili bilo čijeg rođendana, makar, naravno da je lijepo dok se netko zaista sjeti.
Stvar je u ovisnosti o Facebooku, odnosno o informacijama koje on pruža, a na koje se mi svi oslanjamo te više uopće ne razmišljamo o stvarima koje su bitne drugim osobama u našemu životu.
I dok nam s jedne strane Facebook daje šansu da se povežemo s ljudima s kojima bismo sigurno izgubili kontakt, s druge strane ljudi sve manje i manje uživaju u međusobnom društvu uživo. Možda na Fejsu saznamo što je osoba s kojom smo išli u osnovnu školu (i nismo je vidjeli 15-ak godina) jela danas za ručak, gdje je otputovala i da joj je dijete reklo prvu riječ, ali ne znamo što joj se zaista događa u životu, jer zapravo uopće ne komuniciramo, nego čitamo nečije postove.
„Fejs free“
I na kraju, dok malo bolje razmislim, svaki tjedan barem jednom nekome na Fejsu čestitam rođendan, nekoliko puta na godinu poželim sreću u braku. Još nikome nisam lajkala ili izrazila saučešće, to sam ipak učinila telefonski ili uživo. No, prilika je bilo.
Ono što sam osobno počela činiti posljednjih godinu dana je upisivati u osobni kalendar rođendane, razne obljetnice i važne datume u životu osoba koje mi nešto znače. Mislim da sam na pola puta, ali trudim se. Trudim se barem u tom pogledu biti „Fejs free“ koliko je to moguće. Odlučila sam saznati uživo od prijateljice da je trudna, da je druga prekinula s dečkom, da se prijatelj ženi!
Želim sudjelovati u pravim životima osoba, a ne u virtualnim mrvicama sa stola mojega osnovnoškolskog prijatelja iz klupe.
Naime, bez obzira na sve i ljudi koji nisu na Fejsu imaju rođendan, putuju, slave i, naposljetku, ručaju – svaki dan.
Foto: © Ljupco Smokovski - Fotolia