Sigurno ste bili negdje na odmoru i osjećali ste se obavezni kući
donijeti nekakav suvenirčić. Možda ste mislili na nekog tko nije
putovao s vama, a možda ste se osjećali krivima zbog toga što ste
propustili nečiji rođendan dok ste bili na poslovnom putovanju ...
A
možda ste vi "žrtva" nekog putnika koji vas obasipa sitnicama iz neke
druge zemlje? Pa imate dvojake osjećaje u vezi toga. Drago vam je što
vas se sjetio i donio vam nešto, a s druge strane obično je to nešto
što vam samo zauzima prostor i predstavlja problem brisanja prašine.
Ako pak imate nekog tko često putuje, to može biti i problem.
Pa
vam dovlači sve i svašta kući i onda tako imate kastanjete i zvonce u
obliku Don Quiotea iz Španjolske, kristal iz Italije, vodenu lulu iz
Turske, figuricu od murano stakla iz Venecije, malenog drvenog magarca
iz Pule, klauna iz Pariza, drvenog slonića iz Maroka, nekoliko
platnenih ukrasnih vrećica od različitih osoba što iz Tunisa, što iz
Turske. A tu su i maketa crkve iz Rima, maketa broda s nekog
krstarenja, maketa kućice sa Santorinija, maketa aviona s nekog
aerodroma kad su vam zaboravili kupiti suvenir pa su to napravili na
aerodromu ... O svijećnjacima da ni ne pričam, imam ih od posvuda. I
tako bi se moglo nabrajati još satima. Barem bih ja mogla, a
pretpostavljam da biste i vi.
I tako nam drugi, ili si mi sami,
dovlačimo sve i svašta kako bi nas podsjećalo na lijepe trenutke u
dalekim zemljama. I dok za većinu tih stvari mislim da su potpuno
nepotrebne i stvarno samo zauzimaju mjesto, ima nekoliko stvari koje su
mi super. Primjerice, magnetići. Ne zauzimaju puno mjesta, mo'š ih
nakačit' na svaku metalnu površinu i daju uspomenu na sva mjesta gdje
je netko bio. Ili u naletu kreativnosti jedne osobe, ja sada u malenim
flašicama imam sve svjetske oceane i nekoliko mora s raznih krajeva
planete.
Sviđa mi se i ideja iz filma "Amelie" gdje glavna
glumica svom ocu, bez njegova znanja, u filmu uzme vrtnog patuljka, da
ga svojoj prijateljici stjuardesi koja tog patuljka slika po različitim
lokacijama i šalje fotke njenom starom koji se čudi kako je to moguće.
Slična
je ideja u AT&T reklami u kojoj tata uzme igračku svoje kćeri i
šalje joj slike te igračke sa svih mjesta koja je na poslovnim
putovanjima posjetio. I tako ona umjesto da ima punu kutiju nepotrebnih
stvarčica s njegovih 30 poslovnih putovanja, ona ima album sa slikama
svih tih mjesta koje je njena najdraža igračka posjetila s njenim
tatom. Slično tome, ja znam jedno društvo koje figuricu debeljuškastog
čovječuljka daju jedni drugima kad god netko od njih ide nekud, pa ga
uslikavaju posvuda.
Ili imate jednog tipa, Matta Hardinga,
koji se na svakom svom putovanju (a bilo ih je puno jer je jednog dana
odlučio naprosto odlučio dati otkaz i prodati sve što ima kako bi
putovao) snimio kako pleše, ako se to uopće može nazvati plesom, prije
bi to bilo simpatično skakutanje. I onda je na kraju napravio montažu
svojih plesova na poznatim svjetskim lokacijama za svoje prijatelje.
Snimka je postala hit na You tubeu, a Matt je našao sponzora za svoje
drugo putovanje po svjetskim destinacijama, a onda i za treće na kojem
su mu se u plesanju pridružili ljudi iz te zemlje u kojoj se nalazi.
Snimke su super, pogledajte ih ako nađete par minuta vremena
(www.wherethehellismatt.com).
Eto, može se biti i originalan u poklončićima iz putovanja. To se traži. Kreativnost.
Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja
Možete li biti originalni kad donosite poklončiće s putovanja?