Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije. U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja...
Danas sam odlučila progovoriti o "ozbiljnijim" temama kojih se već neko vrijeme klonim – politici, medijima, žutilu i svime što je uz to vezano. Ako vas zanima zašto sam prestala pratiti vijesti (na TV-u, u novinama ili portalima) i zašto više ne odlazim na izbore, nastavite čitati.
Dakle, prije nekoliko godinama sam u potpunosti prestala pratiti zbivanja u zemlji i izvan nje i mogu vam reći da sama otad mnogo sretnija i opuštenija osoba. Politika, crna kronika, celebritiji koji to nisu.... Zanima li me to uistinu i želim li takvim vijestima započinjati svoja jutra? Ne, hvala.
Da se razumijemo, nemam ništa protiv ljudi koji vole sve to čitati niti mislim da sam ja bolja od njih zbog svog razmišljanja. Svatko ima pravo živjeti po svom i činiti što ga je volja, taj ću stav zagovarati dok sam živa, "live and let live", jel. No odlučila sam malo raspraviti o ovoj temi, a nadam se da ćete i vi u komentarima podijeliti svoje stavove vezane uz takva pitanja.
Dok sam bila na faksu redovno sam pratila što se dešava, čitala novine, vijesti na portalima, no kako sam dublje ulazila u tu tematiku te se bavila proučavanjem ekonomije (koju sam studirala), zapravo mi to sve skupa nije imalo previše smisla. I u jednom sam trenutku zapravo osjetila veliku zasićenost od svega toga. Osjetila sam da mi je potrebna detoksikacija od negativnosti kojom nas mediji svakodnevno na sve strane bombardiraju.
Mislim, budimo realni. Upalim TV jednom na mjesec i što vidim: vijesti u kojima se govori o prepucavanju političara i sličnim temama, sapunice, reality showovi, emisije o celebritijima. Ništa meni osobno bitno. Tako da TV gledam sve manje. Rijetko kad naletim na koji dobri film ili seriju. Iskreno, nemam ni previše vremena za gledanje televizije, a čak i kad imam radije ću ga nekako drugačije potrošiti.
Osim toga, postala sam pomalo 'alergična' na izjave naših političara i njihova prepucavanja. Otvoreno priznajem da na izborima nisam bila već neko vrijeme jer, ne da me nije briga, već naprosto nisam vidjela opciju za koju bih dala svoj glas. Iako ne volim kategorizacije i svrstavanja, ako bih baš morala deklarirati sebe rekla bih da sam racionalni anarhist. Iako znam da je mnogo stoljeća još potrebno da bi zavladao takav način uređenja kakav ja zamišljam, u kojem na vlasti ne bi bilo političara, već bi ljudi sami brinuli o sebi i drugima. I znam da je takav način razmišljanja pomalo utopičan, no ja sam naprosto takva. Volim sanjariti o nekoj boljoj, možda čak i nerealnoj budućnosti, koliko god ona bila daleka...Ili nemoguća.
Shvatila sam da nemam prevelike koristi od toga da budem 'u toku sa svime što se dešava' jer ne dešava se ništa bitno niti spomena vrijedno. Većinu informacija koje znam saznam od drugih ili putem društvenih medija, informativne portale ne pratim. Kad malo bolje razmislim, što se uopće promijenilo u našoj zemlji u posljednjih desetak godina? Na vlasti se i dalje izmjenjuju dvije iste stranke, ne vidim pozitivnu perspektivu naše političke situacije. Ovim novim mladim političarima koji su se pojavili i žele tobože promijeniti situaciju na bolje ne vjerujem apsolutno ništa jer sam sigurna da i oni zapravo imaju malo drugačije ciljeve od onih koje propagiraju i mislim da ti njihovi ciljevi ne idu na korist sveopće zajednice.
Drugo što možete pročitati u novinama ili na informativnim portalima je crna kronika. Zar je to ono što želim znati? Čitati o tuđim tragedijama ili o izopačenim ljudskim umovima nimalo me ne ispunjava niti ne usrećuje. Štoviše, baca me u depresiju i ispunjava me strahom. Stoga se klonim crne kronike i takvih vijesti u širokom luku.
Dakako u vijestima i na portalima možete pronaći i mnogo žutila. Tko, s kim, zašto, zbog čega... Novosti o celebritijima. Para mi je izlazila na uši kad je prije nekoliko tjedana svaki drugi post na Facebooku bio vezan uz razvod Angeline i Brada. Ok, napišite da se razvode i to je to, ali zar od toga treba radit takve trakavice i javno razglabati o stvari koja se nas zapravo uopće ne tiče? A da ne govorim o hrvatskim kvazi celebritijima i vijestima vezanima uz njihov način života.
Oh da, tu je i sport koji me ionako nikad nije interesirao.
Na sreću moj dragi J po ovom je pitanju isti kao i ja – ne prati vijesti, apolitičan je a sport ga ne nimalo ne zanima. Dakle, jedan ne baš tipičan muškarac. Umjetnička duša. Hvala nebesima što sam ga pronašla.
S druge strane, drugi bitni muškarac u mom životu - moj tata - je ipak malo ozbiljniji čovjek koji čvrsto stoji na zemlji pa je svjestan svega što se dešava oko nas. Stoga ako me bilo što vezano uz politiku i slične teme zanima, samo pitam njega. Ali rijeko kad ga pitam nešto o tome, da se razumijemo.
Istina je da se ponekad kad se nađem u situaciji gdje svi raspravljaju o nekoj temi a ja pojma nemam o čemu je riječ, osjećam malčice posramljeno, no osjećaj srama brzo me prođe jer znam da mi to ne bi značilo ništa. Imam pametnijeg posla – baviti se stvarima koje me istinski usrećuju i ispunjavaju.
Do idućeg puta...
By: Kovrčava Sue
Foto: Johan Larson - Fotolia