Ljubav mog života pozvao me prošli tjedan da mu sjednem u krilo. Nisam mogla vjerovat. Uvijek se ljuti kad ga gledam kao maca koja bi popapala pticu, inzistira na tome da mi nije dečko već prijatelj... i onda mi kaže „sjedni mi u krilo“.
Sjela sam, naravno, oprezno, kukova lagano odignutih od njegovog... hm... krila.
Uhvatio me za kukove i spustio me na sebe.
Ti kratki trenuci s njim, ti bljeskovi bliskosti i blizine, urezani su u moje pamćenje kao da ih mi ih je netko utisnuo u mene žaračem. Pamtim sve, mirise, atmosferu, kretnje, osjećaje, dodire.
Spustio me na sebe i odjednom je moje lice bilo točno ispred njegova. Spustila sam usne na njegove, a on ih je prihvatio željno, gladno i voljno.
Njegove su puse nešto najsavršenije na svijetu, i nakon četiri godine. Mogla bih živjeti samo od tih strastvenih poljubaca tako nakrcanih željom i čežnjom, i ljubavlju.
LJMŽ ima i uvjerljivo najljepši i najimpresivniji donji dio tijela (i pri tom ne mislim (samo) na noge) koji sam imala prilike vidjeti u svom sad već podužem životu. Mislim čak sam se u jednom trenutku počela oblizivati i gristi usne dok sam ga gledala i dodirivala... što reći, sve je savršeno na tom čovjeku, od dodira njegovih ruku na mojoj guzi, njegovih predivnih zelenih očiju i dugih nogu do mirisa, presavršenih pusa i onog što nije pristojno spominjati, a bacilo bi u afan 99 posto ženske i muške populacije na planeti.. AAAA!!!!!
Kako se to dogodilo? Ne znam.
Dubravka mi je naknadno rekla da mi je iz određenog razloga „navukla“ crvene energetske gaćice. I da su iste „napale“ LJMŽ, odnosno da mu je bilo nemoguće ignorirati ih. On, koji čita ovo moje čudo od kolumne ili dnevnika, kako hoćete, u ništa od tog ne vjeruje. Totalno „down to earth“ momak.
Ja, pak, radije mislim da ga privlačim ja, a ne (samo) Dubravkine crvene gaćice (NAMIG ?).
Ipak, zanimljivo, i na cesti me muškarci odmjeravaju, što se ranije nije prečesto događalo, ili ja to jednostavno nisam primjećivala... ili oboje.
SMSnula sam Dubravki da mi ih ne skida ni za živu glavu, liječe srce, dušu i ego.
Vikend sam provela na Krku, čisteći kuću prije no što Dijete i ostatak Broda Luđaka koji nazivam obitelji dođe na more. Bila sam sama dva dana, poprilično depresivna jer LJMŽ nije mogao doći samnom i pripaziti na Dijete dok ja rintam. Da sam bila produktivna, i nisam. Nisam odmakla kuhinjske elemente od zida i oprala pločice IZA elemenata i sigurna sam da će me ta činjenica prije ili kasnije ugristi za guzicu.
Prije 2 tjedna i sama sam otvorila profil na Indexu i u 2 tjedna provedena na forumu i privatnim porukama shvatila da je svijet doista u banani – dečke koji su meni zanimljivi obvezno zanimaju neke druge žene, uostalom kao i moju frendicu i neke druge cure koje su tamo. Online svijet jednak je kao i offline svijet. Ti gledaš nekog, on gleda neku drugu, ona pak... podsjetilo me malo na srednju školu. Užas.
Istina je da je najbolje da te ne zanima nitko osim tebe. Voli sebe najviše na svijetu i svijet će se povesti za tobom. Mislim da je to poanta Dubravkinog inzistiranja da se počnem gledati, primjećivati i voljeti.
Danas sam joj nešto cvilila na SMS i odgovorila je da se ljuti na mene. E, samo mi je to trebalo. Come, come nuclear war...
Jasmina Malnar