Je li žena koja je odgojila vašu bolju polovicu preznatiželjna, kritički prema vama nastrojena ili naprosto dosadna? Čak i ako je ona sve od toga, velike su šanse da nije niti blizu ovih šest poznatih najgorih svekrvi, odnosno punica u povijesti. A tu spadaju i Madge Gates Wallace koja je smatrala da Harry Truman nije dovoljno dobar za njenu kćer kao i Bona Sforza, koja je navodno trovala žene svog sina. Ove legendarne dame i njihov odnos sa supružnicima njihove djece možda će u vama pobuditi osjećaj zahvalnosti na onoj svekrvi ili punici koju imate.
1. Bona Sforza
Bona Sforza rođena je 1494. godine u moćnu obitelj koja je vladala Milanom. Roditelji su je udali za starog udovca, poljskog kralja Sigismunda I. S obzirom da je bila pametna i obrazovana ubrzo se uključila u sva pitanja vezana za poslove i financije države. No, usprkos njenom utjecaju nije uspjela spriječiti brak dogovoren između njenog sina Sigismunda II. i Elizabete od Austrije, članice Habsburške obitelji kojoj se Bona veoma protivila. Bona nije skrivala svoj prijezir prema sinovoj nevjesti, koja je umrla dvije godine nakon vjenčanja. Sigismundov odabir sljedeće supruge, njegove dugogodišnje ljubavnice Barbare Radziwill, još je više razbjesnio njegovu majku, a sve to podržali su i brojni članovi dvora. Barbara je podlegla čudnoj bolesti samo pet mjeseci nakon vjenčanja, što je dovelo do sumnji mnogih plemića da je upravo Bona posegla za otrovom kako bi se riješila supruga svog sina.
2. Sara Delano Roosevelt
Kad se Franklin Roosevelt zaljubio u svoju daljnju rođakinju Eleanor, njegova majka Sara probala je sve ne bi li ga nagovorila da se predomisli i odabere bilo koga drugog same ne tu sramežljivu djevojku, posve običnog izgleda. Par se usprkos prigovorima vjenčao 17. ožujka 1905. godine. Kao svadbeni dar Sara je svom sinu jedincu i njegovoj nevjesti dala sagraditi veliku kuću na Upper East Sideu na Manhattanu, te ju je sama uredila i namjestila. Ono što mladi bračni par nije znao, kada je prihvatio njenu velikodušnu ponudu, je da je taj plan uključio i kuću odmah do te – koja je bila povezana vratima na svakom katu – koja je bila namijenjena za Saru. U prvim godinama braka Eleanor je živjela u sjeni svoje svekrve koja je komandirala njihovim životima i koja joj je naredila da se ostavi dobrotvornog rada. Ona je donosila sve odluke vezane za kuću i odgoj njihove djece, a Eleanor nije imala pravo glasa. Eleanor je konačno dobila malo slobode kada je njen suprug izabran u Senat države New York i kad se obitelj preselila u Albany.
3. Bavarska princeza Sofija
Ako je ikada postojala majka koja je bila posvećena dobrobiti svog sina, onda je to bila Sofija Bavarska koja je uvjerila cijeli austrijski dvor i svog supruga da se odrekne prijestolja u korist njihovog sina Franje Josipa. Konzervativna i prokatolički nastrojena Sofija imala je najveći utjecaj na obrazovanje budućeg cara i općenito velik utjecaj na njegov život. Ona mu je htjela odabrati i suprugu, te se, držeći se one da je bolji vrag kojeg poznaješ, odlučila za najstariju kćer njene sestre princeze Ludovike Bavarske. Međutim, Franjo Josip se zagledao u najmlađu kćer Elizabetu (poznatu pod nadimkom Sisi) i taj brak je sklopljen upravo na inicijativu budućeg cara, što je bio jedini put da se usprotivio svojoj majci. Deset mjeseci kasnije Sisi je rodila svoje prvo dijete, kćer koju je Sofija odmah nazvala po sebi (bez konzultiranja sa Sisi, koju je Sofija nazivala "bavarskom guskom") i na sebe samoinicijativno preuzela dužnost brige o djetetu, što je uključivalo zabranu dojenja mladoj kraljici ili čak previše kontakta nje i djeteta. Kad se godinu kasnije rodila druga kćer Gisela, i nju je odvela od Elizabete. Isto je slijedilo i sa ostalo dvoje djece koje je još rodila, a često je mladoj kraljici ostavljala i pamflete s riječima mržnje na stolu. Napet odnos prepun svađa definitivno je bio jedan od faktora koji je uništio Sisin brak s Franjom Josipom (koji je uvijek uzimao majčinu stranu u prepirkama), što je dovelo do toga da ga je supruga napustila nakon samo šest godina zajedničkog života, te se prepustila depresiji, anoreksiji i bulimiji.
4. Katarina de Medici
Talijanska plemkinja koja se udala za Vojvodu Henrika od Orleana, budućeg kralja Francuske Henrika II. - 1533. sa samo 14 godina. Kraljica Francuske postala je 1547. godine. Prvi se put politički jače angažirala kao regentica za svoga mlađeg sina Karla IX., a prava politička sila postala je za vrijeme uzastopne vladavine njene trojice sinova. Nadajući se konsolidaciji njihove obiteljske moći, natjerala je svoju kćer Margaretu da se uda za hugenota Henrika od Navare (budućeg kralja Henrika IV.), čiju je vjeru, protestantizam, i majku Ivanu, kraljicu Navare – Katarina prezirala. Kratko nakon dolaska na dvor de Medicija, Ivana se razboljela i umrla. Mnogi su sumnjali da ju je ubila upravo Katarina i to otrovanim rukavicama. Gotovo neposredno nakon vjenčanja Margarete i Henrika 1572. godine kralj Karlo IX., na poticaj svoje majke Katarine, naređuje pokolj Hugenota na dan svetog Bartolomeja, a samog Henrika IV. prisiljava na prelazak na katolicizam i drži u zatvoru sljedeće 4 godine. I Katarinin odnos sa snahom Marijom Stuart (škotskom kraljicom) bio je napet. Kad je suprug mlade kraljice Franjo II. umro (s 15 se udala za njega, dvije godine kasnije je već umro), Katarina je naredila ožalošćenoj udovici da vrati sve dragulje koje je dobila na poklon i odmah se vrati u Škotsku.
5. Madge Gates Wallace
Bess Wallace je mogla puno bolje proći i "uhvatiti" puno boljeg muža od Harryja Trumana, sina siromašnog farmera koji nikada nije završio koledž niti je mogao zadržati posao. Barem je to smatrala njena majka Madge Gates Wallace koja se o njima morala brinuti u ranim godinama braka dok si nisu mogli priuštiti svoju vlastitu kuću. Kad je Harry ušao u politiku, Madge ga je stalno omalovažavala, propitkujući njegove političke stavove i odluke, te je sumnjala da će ikada uspjeti. Ona je, što je dobro poznato, bila uvjerena da će Thomas Dewey, koji joj se dopao, u potpunosti poraziti Trumana 1948. godine. Iako je Madge često isticala da je on do Bijele kuće došao samo zahvaljujući njenoj pomoći i utjecaju njegove supruge Bessie, nije se bunila kada su je pozvali da se preseli s njima, gdje mu je nastavila kvocati za svaku grešku koju je napravio.
6. Marija Feodorovna
Studeni 1894. godine bio je težak mjesec za Mariju Feodorovnu, dansku princezu koja je provela 13 godina kao supruga ruskog cara Aleksandra III. Prvo je njen suprug umro nakon kratke bolesti, a tri tjedna kasnije, njen obožavani najstariji sin Nikolaj II. usprkos njenom protivljenju oženio se za princezu Alix od Hesse (Aleksandra Fedorovna / Romanov), unuku kraljice Viktorije. Poznata po svom šarmu i druželjubivosti, carica majka ponašala se veoma hladno prema svojoj ozbiljnoj i tihoj snahi. Aleksandra je s druge strane zamjerala što Nikolaj dopušta da njegova majka ima toliki utjecaj na njega i osjećala se uvrijeđenom što joj ruski običaj nalaže da stalno hoda iza supruga i njegove majke u svečanim povorkama. Osim toga, Marija je odbila predati kraljevske dragulje novookrunjenoj carici. Ni do same smrti, kada je cijela obitelj u revoluciji 1918. godine ubijena, Aleksandra nije uspjela šarmirati ruski narod, koji ju je uvijek uspoređivao s njenom svekrvom. (Tome je dodatno odmoglo i intimno prijateljstvo s Rasputinom koji je imao prevelik utjecaj na nju, te preko nje i na cara).
Izvor: History.com