Uskrsne pisanice, uskrsni krijes i blagoslov jela samo su neki od narodnih običaja koji su vezani uz najvažniji kršćanski blagdan. Blagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija u hrvatskim krajevima. Na Veliku subotu ili u rano jutro na sam Uskrs, u crkvu se nosi košara s hranom za blagoslov: jaja, kruh, pecivo, šunka, mladi luk.
Uskrsni blagoslov jela
Nakon što je na Veliki petak tradicionalni post u kojem se jedu nemasna jela i riba, na sam Uskrs jede se šunka, domaći kruh i kolači, u Dalmaciji i Primorju obavezno pinca. Od povrća, blaguje se mladi luk, ali i domaći hren. Uskršnji ručak je obilan. U sjevernoj Hrvatskoj jede se kokoš ili purica, a u južnijim krajevima janjetina. Na moru jede se najbolja bijela riba, zubatac ili šanpjer. Prilog je uvijek obilan, a jede se još i mladi luk i hren. Na Veliku subotu ili u uskrsno jutro na blagoslov se nosi košara. Košara najčešće sadrži šunku i vratinu, kobasice, kuhana jaja, hren i mladi luk. U kontinentalnom dijelu Hrvatske košara sadrži bijeli kruh, u Dalmaciji sirnicu, a u Primorju pincu. To su obredna peciva. U cijeloj Hrvatskoj peče se kruh u obliku pletenice u koju se može uplesti jaje. Blagoslovljena hrana je prvo jelo koje svi moraju blagovati.
Pisanice – oslikana jaja
Uskrsne pisanice ili bojama ukrašena jaja najrašireniji su uskrsni običaj. Nekada su pisanice imale mnogo veću važnost nego danas. Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, na selu su se koristile boje iz prirode. Najčešća je to bila crvena boja, dobivena od cikle, ljuske luka ili crvenog radiča. Crne su pisanice, poput onih iz Međimurja, bojili bobicama bazge, duda ili čađom, a od kore hrasta dobili bi lijepu crno-smeđu boju. Od korijena koprive, špinata ili poriluka može se dobiti zelena.
Umijeće šaranja uskrsnih pisanica u Hrvatskoj danas se oživljava kroz obiteljske tradicije prenošenjem na mlade generacije, u školama kroz likovne radionice, a pisanice se izrađuju u malim radionicama i kao hrvatski suvenir. Diljem Hrvatske se upotrebljavaju različite tehnike ukrašavanja pisanica. U sjeverozapadnoj i središnjoj Hrvatskoj najčešće se upotrebljavaju nazivi pisanice ili pisanci, u Lici, Slavoniji i Baranji šarena ili šarana jaja, a u istočnoj Slavoniji još i svilopis. U Dubrovačkom primorju to su pengana ili napengana jaja. Svi se ti izrazi vezuju uz tehniku ukrašavanja rastopljenim voskom kojim se izvode ornamenti: oni se pišu ili cifraju, šaraju odnosno pengaju.
Pengana jaja
Pengana jaja su specifičnost Dubrovnika i njegove okolice. Riječ je o bojanju jaja tzv. batik tehnikom kojom se na Dalekom istoku ukrašavaju tkanine. Na jaja našarajte ornament pčelinjim voskom i uronite ga u svijetlu boju. Na tako obojeno jaje voskom našarajte nove ornamente i potom jaje uronite u drugu, tamniju boju. Jaje će biti potpuno obojeno, osim dijelova prekrivenih voskom.
Prvo pengano jaje za Uskrs daruje se najdražoj osobi, pa promislite kome ćete pokloniti jaje i iskazati privrženost, prijateljstvo, naklonost ili ljubav. Nakon obiteljskoga objeda, običaj je posjetiti obitelj i susjede. Svakome tko nam je drag darovat ćemo bojano ili pengano jaje. Iskazivanje ljubavi i naklonosti glavne su namjene penganih jaja, dara kojim su se nerijetko otkrivale simpatije.
U dubrovačkom kraju uvijek se u prošlosti dobro pazilo kome će se jaje pokloniti. Posebno se cijeni crveno pengano jaje, jer se tako ističe simbolika života i prirode. „Malo jaje našarat ću, koga volim regalat ću”, “Ovo jaje na dar ide da ga crne oči vide“, „Srce moje i tvoje u ljubavi stoje“, poruke su na jajima kojima su djevojke darivale momke. Poklanjanjem jaja iskazivala se ljubav, naklonost, iskrenost i srdačno prijateljstvo, ljudska privrženost i zbliženost. „Malo jaje na dar dato da ga vidi moje zlato“, znala je majka napisati na jajetu namijenjenom svom djetetu.
Vuzmenice
Gotovo cijela sjeverozapadna Hrvatska njeguje uz Uskrs i jedan vatreni običaj. U svakom se selu, najčešće pred crkvom, na tradicionalan način pali krijes, tzv. vuzmenica. Osim toga, susjedna sela natječu se u tome čija će vuzmenica biti veća i sjajnija, a time i ljepša u noći s Velike subote na Uskrs. Vatru ispred crkve pripremaju vjernici, a pale je tradicionalno, kresanjem kamena o kamen, bez šibica. Kad se vatra zapali, vjernici se okupljaju oko vatre, pjevaju uskrsne pjesme i razgovaraju do dugo u noć. Nakon paljenja i blagoslova, vjernici pale vlastiti komad drveta koji nose kući. Tim donošenjem vatre u domove označavala bi se prisutnost Boga.
Foto: © ChristArt - Fotolia