Ovih dana teško pronalazim optimizam u svom životu, sve nam je poskupjelo, političari vježbaju strogoću na našim iskrivljenim kičmama, ljudi dobivaju otkaze, zemlja kao i cijeli svijet prolazi najdublju ekonomsku krizu i depresiju. Ovo malo sramežljivih zraka sunca što nagovještava proljeće budi neku nadu u meni. Jebena je ta nada... Hvatam se za slamku, bolje rečeno za komadić slamke. Ponekad tako, odlutam u prošlost, u neka bolja vremena, kad nisam morala paziti na svaku potrošenu kunu, kad sam živjela puno bezbolnije i opuštenije nego sada. Gledajući svoj život danas imam osjećaj kao da me netko teleportirao u neki drugi svijet ili neki reality «Survivor» gdje se borba sa životinjama čini kao zajebancija u odnosu na ovo sa čime se svaki dan suočavamo. Na kraju takvog dana, kada dođem kući sva očajna i iznervirana nemam čak nekoga s kim se mogu posvađati. Čekaju me tek dva kućna ljubimca željni moje pažnje i ljubavi. Spase oni mene, smire me na neki neobičan način, ali svejedno fali mi neka druga bliska ljudska prisutnost. Najgore od svega što mnogi od vas, kao i moji prijatelji, nemaju pojma kakav je to osjećaj. Ja vas i njih razumijem, ali vi mene ne možete, na žalost. Mogu me razumjeti samo oni koji prolaze istu sudbinu kao i ja.
Ovaj vikend , točnije u nedjelju, zaputila sam se na HRELIĆ, buvlju pjacu. Zadnji put sam bila tamo jako davno, kupovala sam automobil, Jugo. Tada je Hrelić bio puno manji. Sunce se izmigoljilo iz zimskog sivila, nazvala sam prijateljicu i predložila joj svoj plan za nedjeljno jutro. Smijala mi se na telefon i čudila od kud mi odjednom ta ideja. Trebalo joj je 10 minuta da usvoji moj plan i sva sreća već se brzo organizirala pa smo krenule i putem se smijale toj našoj avanturi.
I zaista, kad smo stigle, nismo se mogle načuditi svemu što se tamo prodaje i nudi. Ja sam bila fokusirana na antikne stvari, posuđe i predmete. Trebalo nam je vremena da sve obiđemo, ali pronašla sam zaista predivne stvari za ništa novca. Otkrila sam čari cjenkanja i trgovanja skromno priznajući da se u tim stvarima moja prijateljica ipak bolje snalazila. Na kraju krajeva, zato sam je pozvala sa mnom jer znam da joj je cjenkanje strast.
Zadnjih mjesec dana intenzivno provodim u razmišljanju i osmišljavanju uređenja svoje kuće na Braču. Ne mogu vam opisati koliko me uređenje te kuće koje sam započela još prošle godine istinski veseli. Toliko me veseli da bih mogla kompletno zanemariti sve one ženske stvari koje inače ženu vesele, kao što su shopping, kozmetika i cipele. U situaciji kada život u Zagrebu postaje nepodnošljivo skup, sve više razmišljam o kompletnom preseljenju na Brač, u Sutivan. Sve me više privlači ideja o mirnom životu na otoku i umanjenom stresu, a Zagreb da mi ostane zimsko-turistička destinacija, po potrebi. Da bi taj svoj plan ostvarila, potrebno je da kuću dovedem u stanje za normalni život ne samo u ljeto, nego i u zimskom periodu.
Slika o tome kako bi mi kuća trebala izgledati, postala je sasvim jasna u mojoj glavi, i već neko vrijeme poput marljivog hrčka prikupljam stvari i predmete koji će u konačnici oplemeniti kuću. Moj izbor je pao na romantični i pomalo pohabani stil chabby chic. Naslijedila sam dio starinskog namještaja kojeg treba pofarbati i dati mu neki novi izgled, tako da sam užasno uzbuđena radi toga. Toliko uzbuđena, da jedva čekam otići iz Zagreba i uhvatiti se posla oko uređenja kuće i vrta. Jasno, neću moći odmah sve napraviti što bih htjela, vjerojatno će proces uređenja potrajati jer ovisi o financijskoj konstrukciji, ali važno je započeti. Tako sam nedjelju provela na Hreliću u potrazi sa odbačenim i starim stvarima koje će mi dobro doći. Tako sam naletila na prekrasan aluminijski stari čajnik kojeg sam kupila cjenkanjem za 80 kuna . Bila je to ljubav na prvi pogled. Kupila sam i čaše od inoxa koje se mogu iskoristiti za posluživanje sladoleda ili nekog od mojih domaćih likera na ukrašenom stolu. Sve u svemu, potrošila sam 140 kuna i dobila neopisiv osjećaj sreće i zadovoljstva, tako da ću i iduću nedjelju provesti na Hreliću u potrazi za nekim predmetom koji će me dodatno oraspoložiti.
Danijela Dvornik
Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine