obliku blaže nezrelosti, dok je u težim slučajevima riječ o displaziji kukova.
Displazija kukova kod djece zdravstveni je problem s kojim se pojedina djeca rode ili se javlja u tijeku prve godine života bebe. Nakon rođenja, bebina bedrena kost još nije dovoljno okoštala, dok čašica koja je treba prihvatiti u nekim slučajevima, također nije dovoljno oblikovana. Kad zglobna čašica kuka nije dovoljno razvijena može uzrokovati iščašenje, a taj se poremećaj naziva displazija kukova. Problem se može javiti na jednom ili na oba kuka. Displazija se javlja kod oko 5 - 20 % novorođene djece.
Kod normalno razvijenih kukova novorođenčeta, bedrena kost pravilno "sjedne" u čašicu zdjelice i u pravilnom je položaju za držanje mišića, tetiva i ligamenata. No, kad je riječ o nedovoljnom razvijenom kuku odnosno displaziji kuka, čašica kuka nije dovoljno razvijena ili je preplitka ili je čak i tkivo oko čašice prelabavo. U blažim slučajevima, ligamenti i ostala meka tkiva su labavi, pa bedrena kost ima previše prostora za kretanje unutar čašice kuka. Dok u težim slučajevima, čašica ligamenta više je nalik na tanjur, nego na duboku čašu, a kao rezultat bedrena kost može u potpunosti ispasti iz čašice, što može dovesti i do iščašenja kuka.
Ultrazvuk kukova
Displaziju kukova ili pak samo nezrelost kod beba važno je uočiti na vrijeme i stoga je od iznimne važnosti obaviti pregled kukova novorođenčeta u ranoj dobi, najkasnije do 3 mjeseca starosti, kako bi se po potrebi, na vrijeme krenulo s terapijom. U slučaju ne liječenja, može doći do trajnih problema s kukovima. Na ultrazvuku kukova utvrđuje se njihova "zrelost". Kukovi se kao i ostatak tijela, razvijaju tijekom trudnoće i života bebe u maternici, a nastavljaju pokretima nogu bebe nakon rođenja. Svakim pokretom nogu, beba produbljuje čašicu kuka. Kod djece koja se rode s djelomično "zrelim" kukovima, oni pokretima nogu i laganim vježbanjem vrlo lako postaju "zrelijima" u prva 3 mjeseca života. Važno je znati da se kukovi razvijaju do 18. mjeseca života, pa se kod većine djece koja su rođena s "nezrelim" kukovima isprave vježbama ili jednostavno, s rastom, te nisu potrebni nikakvi veći zahvati.
Pregled kukova provodi se ultrazvučno, postavljanjem bebe u bočni položaj, prvo jednog, a zatim i drugog kukiča. Pregled nije bolan, osim što je za većinu bebu u tako maloj dobi neugodan zbog nepoznate okoline i samog načina izvedbe.
Zašto dolazi do problema s razvojem kukova i/ili displazije kukova?
Pravi razlozi nisu zašto dolazi do kašnjenja u razvoju odnosno "nezrelih" kukova nisu u potpunosti poznati, no smatra se kako utjecaj ima:
- genetika, slični problemi s kukovima u obitelji
- to što je dijete prvorođeno
- to što je dijete ženskog spola
- rađanje u položaju na zadak odnosno što se dijete nalazilo u položaju na zadak
Liječenje
Kao što je već spomenuto kod laganijih oblika nezrelih kukova, osim vježbica i prirodnog razvoja djeteta, veće intervencije nisu potrebne. Ako je riječ o težem obliku, odnosno displaziji kukova, bebama se preporučuje nošenje remenčića odnosno tzv. Pavlikova aparatića. Brojni roditelji se preplaše na samu pomisao nošenja spomenutog remenja, no za strahom zaista nema potrebe. Remenčići se nose kako bi se djetetu kasnije omogućio kasniji normalan razvoj i kretanje i za bebu nisu bolni niti joj stvaraju neugodu. Uloga Pavlikovih remenčića je držati bebine noge u raširenom položaju kako bi glava bedrene kosti jednostavnije "sjela" na svoje mjesto, odnosno u čašicu kuka. Već nakon nekoliko mjeseci njihova nošenja, kod većine beba dolazi do poboljšanja i uglavnom nemaju nikakvih daljnjih problema s razvojem kukova.
U Hrvatskoj se u pojedinim regijama, po izlasku iz rodilišta, još uvijek kao preventiva savjetuje široko povijanje. No, u zapadnim zemljama široko povijanje se već dugo u potpunosti ne prakticira jer se smatra nepotrebnim te ako se dijete rodilo s nezrelim kukovima u slabijem ili jačem obliku, ono će svakako kasnije zahtijevati liječenje. Ultrazvuk kukova svakako je poželjno obaviti po preporuci pedijatara do navršena 3 mjeseca djetetova života kako bi se stiglo na vrijeme reagirati u slučaju potrebe.