Preveliki su da plaču? Nisu, suze pomažu…

Sigurno ste nemalo puta vidjeli veće dijete kako plače iz ovog ili onog razloga, a takva scena bila je popraćena komentarom odrasle osobe: „Zašto plačeš? Pa nisi ti više mala beba!“.

djevojcica_place_pixabay

Zašto je plakanje u nekoj dobi djetinjstva prihvatljivo, a u drugoj ne? Ne funkcioniraju li suze ponekad i kod odraslih kao ispušni ventil nakon kojeg se bolje osjećaju?

Mnoga istraživanja su pokazala da suze imaju biološku i psihološku ulogu. Suze su egzokrini produkt i mogu ublažiti stres izazvan kemijskom neravnotežom u tijelu, navodi biokemičar William H. Frey II u svom istraživanju. Psihoterapeutkinja Judith Kay Nelson u svom istraživanju dolazi do zaključka da suze mogu odražavati samopouzdanje osobe. Na primjer, pojedinci koji nemaju problem s izražavanjem emocija plakanje drže za normalnu i zdravu reakciju, dok oni nesigurni u sebe suze doživljavaju kao neprimjerene. Psiholog i neuroznanstvenik Robert R. Provine u svome istraživanju kaže kako suze služe kao važan komunikacijski alat koji pojedincu omogućuje pokazati svoju potrebu za podrškom okoline.

Nadalje, suze su nekim osobama glavni način izražavanja primarnih emocija poput tuge, ljutnje, frustracije ili radosti. U većini slučajeva suze su autentičan odgovor na neku emociju.

Pa ako su suze potrebne, zašto nam je neprihvatljivo vidjeti da desetogodišnjak plače? Suze su u našem društvu često stigmatizirane kao znak slabosti i ranjivosti, a zapravo su zdrava reakcija na neke emocije. Ako primijetite da vaše dijete plače dozvolite mu to bez da ga stišavate i podržite ga da na taj način emocionalno reagira kada ima potrebu. U ovakvim trenutcima pokažite djetetu suosjećanje i tako ga primjerom naučite kako se ponašati kada se nađe u ulozi promatrača osobe koja plače.

Evo nekoliko savjeta za potporu u suznim trenutcima:

Dajte djetetu prostora – djeci su potrebni i prostor i vrijeme da se nose s emocijama koje osjećaju, dozvolite da se taj proces odvija svojim tijekom

Prihvatite plač umjesto da zahtijevate njegov prestanak – zahtijevanjem od djeteta da se suzdrži od plača prekidate njegov prirodni proces nošenja s emocijama, radije upotrijebite tu energiju da prihvatite djetetovo upoznavanje s različitim osjećajima

Budite suosjećajni i otvoreni – uplakano će dijete možda htjeti s vama podijeliti razloge svojih suza, iako u nekim slučajevima možda neće to u potpunosti moći – budite suosjećajni i potaknite ga da vam se otvori kako biste znali što ga muči

U svakom slučaju, budite tolerantni prema uplakanom djetetu i dozvolite mu da na taj način izrazi svoje emocije. Dijete će se već zbog roditeljskog prihvaćanja osjećati bolje, možda će se sljedeći put moći bolje nositi s istim emocijama, a sigurno će dobar odgovor na ovakvo ponašanje moći kopirati i kada vidi nekog uplakanog.