Jedan od (brojnih) mojih problema je taj što nisam zlopamtilo. Štoviše, nisam uopće u stanju zlopamtiti. Zanimljivo, obzirom da imam dugo i točno (iako selektivno) pamćenje.
Zašto je to problem? Pa zato što u roku kex zaboravim to što mi se netko sedamsto puta pokakio na glavu, a pamtim ona dva puta kad nije. Prebrzo zaboravljam, prebrzo opraštam. Pa mi se dogodi da mi nedostaje netko tko mi doista nema zašto nedostajati. Jesam li zato frendica sa svim svojim bivšim dečkima i pristojna prema svom bivšem suprugu? Sigurno! A kaj mi to treba?? Čemu to služi? Ničem. Neke ljude u glavi treba označiti etiketom „TENKRE“ i sjećati se samo etikete kojom smo ih (s pravom) označili.
Danas, 29. 08. 2009., 4 mjeseca prije svog četrdesetdrugog rođendana, naljepila sam u svojoj glavi naljepnicu „TENKRE“ nekim ljudima preko čela. No dobro, ne nekim ljudima, jednome za početak. Zadovoljna sam. Konačno mogu dalje. ;)
Iako trenutno nemam baš kamo. Naime još sam uvijek na moru.
Uvijek sam mislila da je to raj na zemlji, bit mjesec dana na moru. Je, šišku. Super je dva tjedna. Nakon toga postane užasno dosadno. Naročito ako ste na moru „doma“. Ne znam kako bi mi bilo da sam u nekom all inclusiveu na Cubi. Ili na Mauricijusu. Ali trenutno me čeka suncobran za sklopit (da ga vjetar ne odnese.. tko je ono rekao da će vrijeme bit lijepo do kraja devetog mjeseca??), more suđa za oprat, veš mašina je puna, za večeru ne znam što ću.
Doduše, ako ništa drugo imala sam jako puno vremena „povezati“ se sama sa sobom. I odmoriti se fizički za sva čuda koja me čekaju najesen. Račun mi je presušio do ruba katastrofe i za najdulje dva tjedna morat ću početi ozbiljno, jako ozbiljno raditi. Daj bože da bude posla... i novca.
Sad mogu samo čekati. Da se moje srce zaliječi. Da prođe još ovaj vikend, predzadnji vikend prije no što Dijete krene u školu. Da se vratim u Zagreb i počnem raditi. Da mi Dubravka javi kad imamo sljedeći tretman. Osjećam se kao konj u boksu prije početka utrke...
Jasmina Malnar
PS Kaže mi jučer poznanica da je, nakon što ju je suprug zanemarivao (što god to značilo), „ona sebi posložila neke stvari u glavi“ i... našla ljubavnika.
Da je odvojila ljubav (jer supruga, kao, voli (?!?)) od užitka (dakle dalo bi se naslutiti da „zanemarivanje“ zapravo znači da je ne troši dovoljno (oprostite na izrazu)). Nisam znala što bih rekla na to pa sam šutjela.
Ali mislila sam si sljedeće: seksa, kao što znamo, ima na lopate. Svaka od nas mogla bi se svaki dan ševiti s drugim frajerom, da nam je ćeif. Ali to ne činimo. Možda zato što je seks s osobom do koje nam je stalo i sljedeće jutro (i tristopedeseto jutro) toliko puno puta bolji od seksa zbog... kako ono reče... užitka?
A što tek reći na izjavu „volim svog supruga“ u istoj rečenici s izjavom „imam ljubavnika“? Jesam li ja posve staromodna (da ne kažem zaostala) ili tu doista nešto ne štima?
Htjela sam je pitati pokazuje li svoju ljubav svom suprugu tako da .. uživa.. s drugim, ali nismo si toliko dobre da bih se usudila to pitati drito u bulju. Iskreno, nismo si toliko dobre da bi mi stalo postaviti joj takvo pitanje. Ali postavljam ga ovdje svima nama.. Voli li se tako muškarac s kojim živimo ili kojeg (tvrdimo da) volimo? Iskreno, ja baš i ne bih htjela da mi muškarac kojeg volim tako pokazuje svoju „ljubav“.
Naravno, nije ona stvar sapun da se potroši, ali svejedno nijeli to licemjerno i u konačnici kontraproduktivno? Nije li bolje biti sam nego biti s nekim tko nam toliko malo znači da hvatamo krivine s frajerima do kojih nam nije stalo? Za mene jest. Ha, vjerojatno se zato tako malo zabavljam.
PPS I na kraju slijedi mali naputak o pisanju od nekog tko je učio na svojim greškama (čitaj: 4 godine pisanja blogova). 1) Practice makes.. better. 2) Iščitavanje svog texta služi između ostalog (u nekim slučajevima prije svega!) redukciji. 3) Slanje frendovima koji su vični pisanju PRIJE objave dobivate uvide o stilskim greškama i problemima zdrkanog tijeka misli. 4) I na kraju, sve ono što su nam govorile profesorice iz hrvatskog - o poredbama, pridjevima i nedajbože onomatopejama što prije zaboraviti kako nam tekst ne bi ličio na zadaćnicu iz hrvatskog..