Mediteranska vegetacija treba mediteransku klimu da bi opstala. U nastavku izdvajamo neke biljke koje čine ovu vrstu vegetacije
Postoje tri klimatske zone u Hrvatskoj; u unutrašnjosti prevladava umjereno topla kišna klima, na najvišim vrhuncima snježna šumska klima, a duž jadranske obale vlada mediteranska klima u kojoj prevladava mediteranska vegetacija.
Znate li koji su primjeri mediteranske vegetacije?
Klasične mediteranske biljne vrste su hrast crnika i hrast oštrika koji su prisutni na različitim nadmorskim visinama, slično kao i maslina.
Ostale vrste koje čine tipičnu mediteransku vegetaciju su još i smreka, brnistra, pistacio, bušin od visinski viših biljaka te lavanda, kadulja, ružmarin i timijan od visinskih nižih biljaka.
Uzmimo za primjer voćke iz kojih ćemo izdvojiti - smokvu.
Vegetacija smokve treba toplinu i vlagu, a blaga mediteranska klima s vrućim ljetima i dostatnom količinom padalina upravo je ono što mediteranska vegetacija treba za uzgoj.
Da bi se vegetacija smokve odvijala u potpunosti godišnja prosječna temperatura zraka trebala bi biti iznad 12 stupnjeva, a kako bi se pak u potpunosti izbjegao rizik od isušivanja, ljeti je poželjno navodnjavanje.
Da bi krenula vegetacija smokve potrebne su velike količine sunčevog svjetla, što se jedino može omogućiti odgovarajućom zimskom rezidbom kojom prorjeđujemo samo središte krošnje.
Mediteranska vegetacija prilagođena je dugim ljetnim sušama. Ima glatko i dlačicama pokriveno lišće čime smanjuje potrošnju vode. Tu spada i ljekovito i aromatično bilje.