Smatra se da samo ime goji potječe od perzijske riječi „gojeh“ koja označava šljivu ili bobicu.
Dugo vremena su se goji bobice u Kini upotrebljavale u obliku biljnog tonika. U drevnim kineskim medicinskim tekstovima zabilježeno je kako su primijetili da konzumiranjem ovog tonika ljudi drastično poboljšavaju svoje zdravlje te žive duže bez značajnih zdravstvenih problema.
Zdravstvene blagodati goji bobica za djecu
Mogu biti dobre za vid. Goji bobice su bogate beta-karotenom, istim onim spojem koji je pronađen u mrkvi, bundevi i drugom sličnom narančastom voću i povrću. Beta-karoten igra važnu ulogu u razvoju vida, a također je i antioksidans.
Jačanje imunološkog sustava. Jedna studija pokazala je potencijal goji bobica u jačanju imunološke funkcije organizma. Naime, redovito uzimanje bobica ga ojačava, te također može pomoći u povećanju broja bijelih krvnih zrnaca.
Zaštita jetre. Goji bobice mogu se koristiti i u ovu svrhu. Određene studije su pokazale da ove bobice sadrže spojeve koji štite jetru od štetnih kemikalija. Čak su nadmašile i mlijeko čička koje se stoljećima koristi za potporu zdravlja jetre.
Dobar su izvor antioksidansa. Antioksidansi su važni mikronutrijenti potrebni kako bi se smanjio broj slobodnih radikala u našem tijelu. Oni, dakle, neutraliziraju potencijalno štetno djelovanje slobodnih radikala, a da istodobno ne postaju nestabilni. Eksperimentima je dokazan značajan antioksidativni učinak koji goji bobice imaju na naše tijelo.
Imaju protuupalna svojstva. Upale obično nastaju zbog raznih ozljeda, a kao takve su često povezane i s bolom te smanjenom mogućnosti kretanja. Goji bobice, lokalno primijenjene, ne samo da pomažu pri smanjenju same upale, nego i ublažavaju bol.
Djeluju antibakterijski. Goji bobice su ispitivane i zbog svojih antibakterijskih svojstava. Danas su potrebni novi lijekovi ove vrste, jer ljudi postaju imuni na već postojeće. U samo nekoliko vrsta voća pronađena su antibakterijska svojstva, a među njima i kod goji bobica. Istraživanja su pokazala da ekstrakti ove biljke ne djeluju samo izvana, lokalno primijenjeni na ranu, nego i iznutra – oralno konzumirani.