Koliko god se vaš mališan činio privržen, nakon određenog vremena za mnoge roditelje slijedi šok kada dijete počinje sve više vremena provoditi samo, sa sve manjom potrebom za roditeljskom pažnjom. Da, ovaj period prolaze čak i ona najprivrženija djeca, u nekim trenucima i tjerajući roditelje iz svog „osobnog prostora“ – bilo ono njegova soba ili mjesto za igru na otvorenom.
Činjenica je da, uz odrastanje, neizbježno dolazi i do postupnog odvajanja od roditelja, a ova se promjena najčešće može uočiti sredinom druge godine života. Naravno, temperament svakog djeteta je individualan, te i o njemu ovisi kada će mališan tražiti sve više vremena isključivo za sebe. Unatoč tome, riječ je o normalnom procesu sazrijevanja koji biste trebali prihvatiti koliko god to ponekad bilo teško. S djetetovim sazrijevanjem, mijenja se i stupanj te oblik privatnosti koji žele imati, koliko god voljeli svoje roditelje.
Bebina privatnost
Iako bebe nisu u mogućnosti pokazati i reći kako im treba malo „vremena za sebe“, stručnjaci kažu kako je ono itekako poželjno. Da, koliko god se mnogima činilo neobično, i oni najmanji ponekad trebaju neko vrijeme isključivo za sebe. Prilika je to da se mališan „odmori“ od kontakta s ljudima kojima je okružen u svakom trenutku. Neke bebe dosta dobro podnose odvojenost od roditelja, te se u mogućnosti same se zabavljati i proučavati svijet oko sebe i do pola sata. Druga djeca će tražiti majčinu pozornost već nakon nekoliko minuta. No, činjenica je kako biste im svakako trebali omogućiti barem nekoliko minuta samoće, u kojima na nov način imaju priliku samostalno spoznati svoju okolinu. Ovi trenuci su i savršena prilika da se beba nauči samostalnoj igri, što može značiti da će kasnije biti samostalnija i manje zahtijevati konstantnu roditeljsku pažnju, ističu psiholozi.
Kada vidite da se vaša beba igra samostalno, nemojte „uskakati“ ukoliko je njena pažnja usmjerena isključivo na igru. U ovom je trenutku ona savršeno sretna te nema razloga da osjećate krivnju što ne provodite svaku sekundu s njom. S druge strane, ovakvi vam trenuci mogu itekako poslužiti sa malo opuštanja od konstantnog nadzora i pažnje koju sve novopečene majke pokazuju.
Vrtićka dob
Što se razvijanja samostalnosti tiče, vrtićka dob predstavlja period djetetovog života u kojem je postupno odvajanje od roditelja najvidljivije. Dijete se sada nalazi u novoj sredini, okruženo svojim vršnjacima, te će među njima tražiti osjećaj pripadnosti. Kod kuće se često može činiti kako se u ovom periodu mališan počinje sve više povlačiti u sebe, te nema potrebu za konstantnom interakcijom s ukućanima. Dijete je često toliko zaokupljeno igro, da vam se može učiniti kao da niti ne primjećuje vašu prisutnost. Ova je pojava također normalna. Oko četvrte godine života, djeca počinju shvaćati kako su njihove misli privatne, te nemaju potrebu sve podijeliti s roditeljima. Kada ga upitate nešto, budite spremni na odgovor – „To je tajna“. Da, vaš je mališan sada svakodnevno u krugu vršnjaka u koji vi jednostavno ne spadate, te ne vidi ništa loše u tome da ne trebate znati sve o njihovim igrama i razgovorima – i u pravu je.
U nekim trenucima se mnogim roditeljima može činiti kako ovakav odgovor zapravo znači da njihovo dijete nešto skriva ili mu je jednostavno neugodno povjeriti se majci. No, to često nije slučaj. Kako i roditelji svakodnevno imaju „razgovore za odrasle“ u kojima djeca ne sudjeluju, tako je i vaše dijete sada shvatilo kako može imati dio života rezerviran samo za njega.
Ovaj period djetetovog života često sa sobom nosi i druge promjene, primjerice zatvaranje vrata toaleta kod obavljanja nužde, iz jednostavnog razloga – shvaća kako je dovoljno veliko i da u nekim stvarima mamina pomoć više nije potrebna.
Polazak u školu– privatnost je najvažnija
Koliko god se promjene u ponašanju kroz prvih šest godina života mnogim roditeljima činile velike i značajne, često ih ništa ne može pripremiti na ono što sa sobom donosi polazak u školu. Vaš mališan kao da je preko noći od privržene bebe postalo dijete koji vas dobar dio vremena ignorira.
Kada se nađu u novoj sredini, djeca će se prvo svim silama truditi uklopiti. Sada kada su se našla u školi, to uklapanje čini im se važnije nego ikad, a većinu iskustava tu će pokušati zadržati za sebe. Svijest o svijetu koji ih okružuje u ovoj se dobi sve više povećava, te nije čudno da su mališani u većoj mjeri zaokupljeni vlastitim mislima i idejama, u kojima za roditelje jednostavno više nema prostora.
Promjene su vidljive u svakodnevnim stvarima, primjerice tuširanju. Iako kao roditelj osjećate potrebu kako biste prije djetetovog kupanja trebali provjeriti primjerice temperaturu vode i tako voditi brigu o njegovoj sigurnosti, sve češće ćete se susresti sa zatvaranjem vrata „pred nosom“. Ista se stvar događa i kod presvlačenja, te će mnoga djeca početi zatvarati vrata svoje sobe kada se presvlače, kako bi se „sakrili“ od pogleda roditelja. Dijete jednostavno sve više postaje svjesno svojeg tijela, te će i najotvorenija djeca oko sedme godine života početi osjećati određenu dozu srama čak i pred majkom na koju su svakodnevno naviknuli.
Kako se zapravo kao roditelj nositi s ovim promjenama? Dakako da nećete dijete ostaviti potpuno samo svaki put kada se malo povuče u sebe, niti ćete prestati provjeravati temperaturu vode prije kupanja. No, pokažite mu da njegovu privatnost poštujete tako što ćete se odmaknuti kada to vaš mališan zatraži. Forsirati prisnost često nema smisla, te može proizvesti upravo suprotan učinak i dijete se može još više povući u sebe. Dajte mu do znanja kako ste tu u svakom trenu ako poželi razgovarati o nečemu, no tada se povucite. Ako se dijete zaista susretne s nekim problemom koji mu se ne čini lako rješiv, zasigurno će prije ili kasnije tražiti upravo vaš savjet.