Postroll

Preroll

Iva Brčić: Zajedničko spavanje s djecom 

screenshotfd7cde84-d5db-11ec-ba6b-f61ef4ea43d0.jpeg

Iva Brčić: Zajedničko spavanje s djecom

Trudnoća i majčinstvo

Video

Bolja ja

Iva Brčić: Kako pripremiti dijete za jaslice i vrtić? 

screenshot77e37946-da9e-11ec-87f5-3a78a44a8774.jpeg

Iva Brčić: Kako pripremiti dijete za jaslice i vrtić?

Iva Brčić: Koji je najsigurniji položaj za spavanje kod beba? 

screenshot8d96a878-e0dc-11ec-a518-4a90581deeab.jpeg

Iva Brčić: Koji je najsigurniji položaj za spavanje kod beba?

screenshot2195369a-e649-11ec-abb9-f6125746c7d3.jpeg

Iva Brčić: Kako smiriti dijete

zenahr_ivabrkic_e1_v2.mp4

Iva Brčić: Utjecaj kritika i pohvala na djecu 

screenshotfabeaeee-171b-11ed-a91e-8e19cfbaf23b.jpeg

Iva Brčić: Utjecaj kritika i pohvala na djecu

Iva_brcic_ep5.Djeca i igranje Treba li pustiti dijete da se samo igra.mp4 

screenshot4b86dea4-1d58-11ed-b3c3-224ffb4b2aec.jpeg

Iva Brčić: Djeca i igranje

Iva Brčić: Utjecaj prehrane na dječje ponašanje i zdravlje 

screenshotf32e7924-284c-11ed-b0e9-02a78be36f3a.jpeg

Iva Brčić: Utjecaj prehrane na dječje ponašanje i zdravlje

Iva Brčić: Kako reagirati na različita tinejdžerska ponašanja 

screenshot6a06dce0-2df1-11ed-ad90-e24b4232ac47.jpeg

Iva Brčić: Kako reagirati na različita tinejdžerska ponašanja

Iva Brčić: Kako ojačati dječju samokontrolu 

screenshot7b734d46-3400-11ed-94d2-e6cf34391de0.jpeg

Iva Brčić: Kako ojačati dječju samokontrolu

Iva Brčić: Kako negativan samogovor utječe na dijete 

screenshot95919dda-38bb-11ed-b14a-ea40515e3944.jpeg

Iva Brčić: Kako negativan samogovor utječe na dijete

screenshotf895b38c-3e68-11ed-bca3-0e2d1dbc1b16.jpeg

Iva Brčić: Međuvršnjačko nasilje

Sociologinja Iva Brčić o jačanju dječje otpornosti 

ZA RODITELJE

screenshota20cd40c-4316-11ed-9474-5a4f2d349071.jpeg

Sociologinja Iva Brčić o jačanju dječje otpornosti

screenshot01805c34-e650-11ec-9726-0a971ac8441a.jpeg

Iva Brčić o ispadima bijesa kod djece

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jeste li ikad primijetili odraslu osobu kako s djetetom prelazi ulicu na neobilježenom mjestu, za vrijeme crvenog svjetla na semaforu ili se kreće pogrešnom stranom ulice? Vrlo vjerojatno će na neko od ovih pitanja vaš odgovor biti potvrdan.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>  Ako mi odrasli ne poštujemo pravila zašto onda od djece očekujemo da ih oni poštuju?!</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijete uči promatrajući odrasle. Ako je zajedno s odraslom osobom pretrčavalo ulicu, zapitajmo se što će učiniti kad bude samo.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>  Želimo li da naše dijete bude sigurno (a svi to želimo) dužni smo ga poučiti tome i svojim primjerom.</para><hmn:image id="3d71a86c-786c-11ec-a9bc-aebebbba074c" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis role="element-name-u">Kako roditelj može pomoći djetetu predškolske dobi da savlada prometna pravila:</emphasis></para><itemizedlist><listitem><para>vožnja u sjedalici ako je dijete putnik, pravilno vezano pojasom</para></listitem><listitem><para>prelaskom zebre na zeleno svjetlo na semaforu za pješake</para></listitem><listitem><para>ako nema semafora – pogledati lijevo, desno, ponovno lijevo i ako nema vozila prijeći cestu, a ako ima pričekati da se zaustave</para></listitem><listitem><para>hodanje nogostupom, a ako nema nogostupa – lijevim rubom kolnika (da nam vozila dolaze ususret)</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>  Djeca predškolske dobi najčešće u prometu nikad nisu sama već u pratnji odrasle osobe. Samim tim oni su stavljeni u zaštićeni položaj pod uvjetom da se odrasla osoba ponaša odgovorno. No, što se događa kad krenu u školu? Ako dijete ne boravi u „produljenom boravku“ barem će jednom dnevno morati prijeći put od kuće do škole bilo kao putnik u autobusu ili kao pješak. Zbog toga je jako važno da dijete taj put dobro poznaje i da ga prijeđe nekoliko puta s roditeljima prije nego što započne školska godina. Putuje li dijete autobusom pokazat ćemo mu gdje treba čekati autobus, gdje sići i kako dalje. Ako dijete pješači do škole važno je odabrati sigurniji, a ne kraći put. Izuzetno je važno objasniti djetetu, u skladu s njegovom dobi, zašto se treba pridržavati pravila. Ne možemo mu samo reći „tako moraš“. Dijete koje ne razumije zašto nešto tražimo od njega, često će prkositi i željeti provesti „svoju volju“.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kad dijete upoznajemo s načinom putovanja, mi smo ti koji ga vodimo i objašnjavamo mu a potom, kad mislimo da je dijete svladalo put, zamijenimo uloge. Dijete tad vodi odraslu osobu (majku, oca,..) do škole. Na samom početku važno je reći djetetu da ono sad glumi mamu, tatu, baku,... a mi njega, te da se ponaša onako kako bi se ponašala osoba koju glumi. Šestogodišnje dijete sposobno je razumjeti ovaj način „igre“ i ozbiljno joj se posvetiti. Kako bismo provjerili koliko je dijete razumjelo što smo mu govorili, pokazivali, objašnjavali,... postavljamo mu pitanja, pokušavamo ići drugim putem, prijeći ulicu gdje se ne smije,...</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>   Stigao je i taj dan – naše dijete poznaje put od kuće do škole.</para><hmn:image id="81dfad0a-786c-11ec-9639-5204239a9fcd" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>No, što ako:</para><itemizedlist><listitem><para>dijete zakasni na autobus</para></listitem><listitem><para>u tijeku su radovi i dijete ne može prijeći ulicu na obilježenom mjestu</para></listitem><listitem><para>zatvorena je cijela ulica kojom dijete treba proći</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U takvom trenutku i odraslu bi osobu obuzela panika, a kamoli ne dijete. Na nama je da ga pripremimo i za tu mogućnost. Vrlo je važno da dijete zna koga može zamoliti za pomoć. Ako zakasni na autobus, a sljedeći neće tako brzo doći, najsigurnije je da se vrati kući ili uđe u školu, ovisno je li dijete išlo u školu ili se vraćalo kući i da tamo ostane dok nije vrijeme da krene na „novi“ autobus. Treba li dijete zbog radova prijeći ulicu, a prijelaz nije obilježen, za pomoć može zamoliti odraslu osobu koja će mu pomoći prijeći. Vrlo je važno, u ovakvom slučaju, napomenuti djetetu da ne dozvoli da ga odrasla osoba primi za ruku dok prelaze ulicu ili mu ponudi da ga odveze autom. Većina ljudi ima dobre namjere, no nikad ne znamo kakav je tko. Kad se radi o nepoznatim osobama, važno je da ih dijete ne pušta u svoj „intimni prostor“ te da ne ulazi u auto osobe koju ne poznaje bez obzira što mu ona govorila.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Vrlo je vjerojatno da do škole postoji nekoliko puteva, te ih pokažite djeci, uz napomenu da je „onaj prvi“ najbolji, a ove koristi samo ako iz nekog razloga ne može proći „prvim“.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kao putnik dijete predškolske dobi u automobilu trebalo bi biti u sjedalici koja odgovara njegovoj dobi i tjelesnoj težini. Namjerno smo upotrijebile formulaciju „trebalo bi biti“ jer, nažalost, u praksi primjećujemo da to nije tako. Često vidimo kako se djeca voze na prednjem sjedalu, na mjestu suvozača – nekad vezana pojasom, nekad stoje, a ima i slučajeva da su u krilu odrasle osobe ili roditelja koji je ujedno i vozač. Najčešća opravdanja roditelja su da se voze tako jako kratko (na kratkim relacijama.) Doduše, ako npr. nikad nismo vozili dijete na prednjem sjedalu, velika je mogućnost da ono to nikad neće zahtijevati. No, ako smo to učinili samo jednom, dijete će to željeti ponoviti jer „zašto sad ne mogu, a jučer sam mogao?“.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijete koje je s odraslom osobom prelazilo ulicu na neobilježenom mjestu jer su žurili, vrlo vjerojatno bi se toga moglo sjetiti i ponoviti to kad bude išlo samo u školu i žurilo na autobus i zato nikada ne smijemo zaboraviti na vlastito ponašanje kao najjači i najučinkovitiji model ponašanja svome djetetu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation> Svakodnevno biti sudionik u prometu, vrlo je stresno i nama odraslima, a uzmimo u obzir da su svi znakovi stavljeni tako da ih odrasli mogu uočiti. Odrasla osoba uglavnom je viša od automobila, dijete nije. Samim tim vidni kut djeteta puno je manji u odnosu na vidni kut odrasle osobe. Dijete je zaigrano, lako mu je skrenuti pažnju. Sve to trebamo imati na umu kad dijete upoznajemo s pravilima ponašanja u prometu i ne smijemo zanemariti važnost vlastitog ponašanja.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Martina Sokač, odgojitelj mentor</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Lidija Pajtak, odgojitelj mentor</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>Džepno izdanje „Skockani bonton“ približit će vašem djetetu pravila ponašanja u promete i naučiti druge važne životne lekcije. Možete ga pronaći na prodajnim mjestima Tiska, Hrvatske pošte te knjižarama Hoću knjigu i Menart po cijeni 29,90 kn.</emphasis></para>

Bonton je itekako važan i u prometu: Kako djecu naučiti da se lijepo ponašaju u prometu Od najranije dobi dijete je sudionik u prometu, češće kao putnik, rijeđe kao pješak. Kao i za svakog od nas, i za dijete vrijede određena pravila ponašanja u prometu. O tome kako će dijete ta pravila usvojiti ovisi upravo o nama roditeljima. Jeste li ikad primijetili odraslu osobu kako s djetetom prelazi ulicu na neobilježenom mjestu, za vrijeme crvenog svjetla na semaforu ili se kreće pogrešnom stranom ulice? Vrlo vjerojatno će na neko od ovih pitanja vaš odgovor biti potvrdan.  Ako mi odrasli ne poštujemo pravila zašto onda od djece očekujemo da ih oni poštuju?!Dijete uči promatrajući odrasle. Ako je zajedno s odraslom osobom pretrčavalo ulicu, zapitajmo se što će učiniti kad bude samo.  Želimo li da naše dijete bude sigurno (a svi to želimo) dužni smo ga poučiti tome i svojim primjerom.Kako roditelj može pomoći djetetu predškolske dobi da savlada prometna pravila:vožnja u sjedalici ako je dijete putnik, pravilno vezano pojasomprelaskom zebre na zeleno svjetlo na semaforu za pješakeako nema semafora – pogledati lijevo, desno, ponovno lijevo i ako nema vozila prijeći cestu, a ako ima pričekati da se zaustavehodanje nogostupom, a ako nema nogostupa – lijevim rubom kolnika (da nam vozila dolaze ususret)  Djeca predškolske dobi najčešće u prometu nikad nisu sama već u pratnji odrasle osobe. Samim tim oni su stavljeni u zaštićeni položaj pod uvjetom da se odrasla osoba ponaša odgovorno. No, što se događa kad krenu u školu? Ako dijete ne boravi u „produljenom boravku“ barem će jednom dnevno morati prijeći put od kuće do škole bilo kao putnik u autobusu ili kao pješak. Zbog toga je jako važno da dijete taj put dobro poznaje i da ga prijeđe nekoliko puta s roditeljima prije nego što započne školska godina. Putuje li dijete autobusom pokazat ćemo mu gdje treba čekati autobus, gdje sići i kako dalje. Ako dijete pješači do škole važno je odabrati sigurniji, a ne kraći put. Izuzetno je važno objasniti djetetu, u skladu s njegovom dobi, zašto se treba pridržavati pravila. Ne možemo mu samo reći „tako moraš“. Dijete koje ne razumije zašto nešto tražimo od njega, često će prkositi i željeti provesti „svoju volju“.Kad dijete upoznajemo s načinom putovanja, mi smo ti koji ga vodimo i objašnjavamo mu a potom, kad mislimo da je dijete svladalo put, zamijenimo uloge. Dijete tad vodi odraslu osobu (majku, oca,..) do škole. Na samom početku važno je reći djetetu da ono sad glumi mamu, tatu, baku,... a mi njega, te da se ponaša onako kako bi se ponašala osoba koju glumi. Šestogodišnje dijete sposobno je razumjeti ovaj način „igre“ i ozbiljno joj se posvetiti. Kako bismo provjerili koliko je dijete razumjelo što smo mu govorili, pokazivali, objašnjavali,... postavljamo mu pitanja, pokušavamo ići drugim putem, prijeći ulicu gdje se ne smije,...   Stigao je i taj dan – naše dijete poznaje put od kuće do škole.No, što ako:dijete zakasni na autobusu tijeku su radovi i dijete ne može prijeći ulicu na obilježenom mjestuzatvorena je cijela ulica kojom dijete treba proćiU takvom trenutku i odraslu bi osobu obuzela panika, a kamoli ne dijete. Na nama je da ga pripremimo i za tu mogućnost. Vrlo je važno da dijete zna koga može zamoliti za pomoć. Ako zakasni na autobus, a sljedeći neće tako brzo doći, najsigurnije je da se vrati kući ili uđe u školu, ovisno je li dijete išlo u školu ili se vraćalo kući i da tamo ostane dok nije vrijeme da krene na „novi“ autobus. Treba li dijete zbog radova prijeći ulicu, a prijelaz nije obilježen, za pomoć može zamoliti odraslu osobu koja će mu pomoći prijeći. Vrlo je važno, u ovakvom slučaju, napomenuti djetetu da ne dozvoli da ga odrasla osoba primi za ruku dok prelaze ulicu ili mu ponudi da ga odveze autom. Većina ljudi ima dobre namjere, no nikad ne znamo kakav je tko. Kad se radi o nepoznatim osobama, važno je da ih dijete ne pušta u svoj „intimni prostor“ te da ne ulazi u auto osobe koju ne poznaje bez obzira što mu ona govorila.Vrlo je vjerojatno da do škole postoji nekoliko puteva, te ih pokažite djeci, uz napomenu da je „onaj prvi“ najbolji, a ove koristi samo ako iz nekog razloga ne može proći „prvim“.Kao putnik dijete predškolske dobi u automobilu trebalo bi biti u sjedalici koja odgovara njegovoj dobi i tjelesnoj težini. Namjerno smo upotrijebile formulaciju „trebalo bi biti“ jer, nažalost, u praksi primjećujemo da to nije tako. Često vidimo kako se djeca voze na prednjem sjedalu, na mjestu suvozača – nekad vezana pojasom, nekad stoje, a ima i slučajeva da su u krilu odrasle osobe ili roditelja koji je ujedno i vozač. Najčešća opravdanja roditelja su da se voze tako jako kratko (na kratkim relacijama.) Doduše, ako npr. nikad nismo vozili dijete na prednjem sjedalu, velika je mogućnost da ono to nikad neće zahtijevati. No, ako smo to učinili samo jednom, dijete će to željeti ponoviti jer „zašto sad ne mogu, a jučer sam mogao?“.Dijete koje je s odraslom osobom prelazilo ulicu na neobilježenom mjestu jer su žurili, vrlo vjerojatno bi se toga moglo sjetiti i ponoviti to kad bude išlo samo u školu i žurilo na autobus i zato nikada ne smijemo zaboraviti na vlastito ponašanje kao najjači i najučinkovitiji model ponašanja svome djetetu. Svakodnevno biti sudionik u prometu, vrlo je stresno i nama odraslima, a uzmimo u obzir da su svi znakovi stavljeni tako da ih odrasli mogu uočiti. Odrasla osoba uglavnom je viša od automobila, dijete nije. Samim tim vidni kut djeteta puno je manji u odnosu na vidni kut odrasle osobe. Dijete je zaigrano, lako mu je skrenuti pažnju. Sve to trebamo imati na umu kad dijete upoznajemo s pravilima ponašanja u prometu i ne smijemo zanemariti važnost vlastitog ponašanja.Martina Sokač, odgojitelj mentorLidija Pajtak, odgojitelj mentorDžepno izdanje „Skockani bonton“ približit će vašem djetetu pravila ponašanja u promete i naučiti druge važne životne lekcije. Možete ga pronaći na prodajnim mjestima Tiska, Hrvatske pošte te knjižarama Hoću knjigu i Menart po cijeni 29,90 kn. 