Zdravo svima, imam nesto sto me jako muci i pošto ne znam s kime bih popričala o tome odlučila sam skupiti nekoliko objektivnih mišljenja.. Ja i dečko smo u vezi već 5 godina, on je pomorac, zadnje dvije godine ide na brod po 6 ili 4 mjeseca. Ja imam 24, on 26 godina. Volimo se ali u jednoj stvari se nikako ne možemo složiti. Naime, želimo skupa provesti život, ali ne znamo kako krenuti. Živimo u malom mjestu u Dalmaciji gdje ne možemo iznajmiti stan, on se ne želi preseliti u veći grad ni živjeti kod mojih gdje imamo prostora za napraviti sebi apartman. Druga opcija nam je da se ja preselim kod njegovih roditelja, brata i djeda.. što meni ne dolazi u obzir. Želim da živimo sami i sami odlučujemo o svakodnevnim sitinicama, za mene život u zajedničkom kućanstvu nije ništa nego prikrpavanje njegovoj obitelji gdje bi ja i on nastavili živjeti kao djeca. Jednostavno želim da mogu i gola ako želim doći do wc-a, i osoba sam koja se ne zna nametnuti i smatram da bih tamo samo stajala u kantunu i glumila smješak. On misli da bi trebali živjeti tu dok ne krenemo graditi sebi kuću kakvu on sanja. Meni je bitno samo da smo skupa i sami. Ne želim živjeti s njegovim roditeljima, pogotovo ako uzmemo u obzir da bih bila sama s njima, i ostatkom obitelji 6 mjeseci dok je on na brodu. Dali smo sebi rok i odlučili da svatko za sebe razmisli i pokuša doći do rješenja a onda ćemo pričati i iznijeti ideje. Zanima me vaše mišljenje jer ovo ovako dalje ne može, a sama više nisam pametna. Bojim se da će nam na kraju jedina opcija biti da svatko krene svojim putem.