zajedno smo od prvog razreda srednje skole,svaki dan zajedno,volim ga i on voli mene...iskreno veza bas i nije bila najsjajnija,cesto smo se svadali cak precesto...ali nismo prekidali jer smo se tolko navikli jedno na drugo da jednostavno nemozeme jedno bez drugog i u tome je moj problem...navika..ja nisam bila sretna s njim i napokon sam skupila snage i ostavila ga,proslo je vec cetiri dana a meni se cini kao cijela vijecnost,nisam sretna ni bez njega...kad sam ga ostavila on je toliko plakao i molio me,obecavo da cemo sve promjeniti,da cemo vise razgovarati da se necemo svadati,on je cak i isplanirao sa svojom mamom da mu kupi stan tamo gdje ja budem isla na fakultet sto ce bit za par mjeseci...i tu sam se ja uplasila,s njim sam prohodala s 14godina i sad sam skoro punoljetna,ali kad smo prohodali normalno nije mi bilo ni na kraj pameti da ce se ta veza tolko oduzit kamoli da provedem ostatak zivota s njim,sto on sad ocekuje...on misli da cemo bit zajedno i kroz cijeli moj fakultet i onda kad se zaposlimo kupit si kucu i vjencat se...ja se toga uzasavam...nezelim to,zelim jos puno toga prozivjeti,izludovati se i onda negde u 35oj godini se mozda udat...kada sam ga ostavila rekla sam mu sta me muci a on se tolko rasplakao,molio me nije mi dao da odem i nakon sto sam ga namjerno povrijedila (nemislim na prijevaru)da me zamrzi i pusti on me samo jos vise htjeo zadrzati...nije da ja njega nevolim i vjerujem da bi mogli ispraviti nesuglasice u vezi...ali bojim se da ta ljubav nije postala samo navika,jer ja vise nisam zaljubljena u njega,samo neznam koji mi je vrag al nemogu podnositi cinjenicu da vise nismo zajedno...kad sam bez njega grozno mi je a kad sam s njim lagano mi vec ide na zivce...razmisljam po cijele dane vec duze vrijeme sto je ispravno,ali ja sama iskreno neznam sto zelim,hocu li pozaliti ako mu se vise nikad nevratim...jer bojim se kad sam se sad vec malo ohladila da ce mi jednog dana bit dosta sve da cu zeljet prozivjeti ono sto propustam i da ce onda biti samo gore...smeta mi sto sam ga tolko povrijedila,i sto on place zbog mene...ali kad se bojim,neznam sto je ispravno a ni samoj mi nije lako sto sam to ucinila i grizem se po cijele dane i svim srcem zelim da smo ponovno zajedno ali neki glasic iznutra mi neda da uzmem telefon i nazovem ga...kao da me skameni svaki put kad mu pozelim nesto reci...znam da sam jos premlada i da sam bila prebalava kad sam ga upoznala ali zanima me dali cu pozaliti jednog dana ako se sad pomirim s njim i osudim sama sebe na tu jednu vezu do kraja zivota,hoce li mi faliti sto nisam nista prozivjela ili cu jednostavno uspjeti biti sretna samo s njim,ako poboljsamo vezu hoce li biti zaljenja za necim sto se nije dogodilo??? mrzim samu sebe sto sam mu to napravila,ne samo njemu vec i sebi..ali ja jos malo odlazim i vrijeme je da pocmem razmisljati o ostatku zivota u novoj sredini..dali tamo opet zelim isto,s istim deckom,svaki dan ili sasvim novi zivot...neznam sta me vise privlaci i glava mi puca od razmisljanja...sta da radim..ocajna sam...znam kad bi mu se vratila da bi bilo sve puno bolje nego prije ali opet.... upomoc