Za nekoliko tjedana trebam stupiti u brak. Sa svojim partnerom sam u vezi osam mjeseci, od toga pet mjeseci živimo zajedno. Do sada sam bila jako sretna na samu pomisao da cemo postati muž i žena i smatrala da je on konačno prava osoba s kojom to želim (imala sam i nekoliko ranijih veza, ali nikada nisam osjetila da su to osobe s kojima želim provesti život), no zadnjih dana me je spopao neki crv sumnje i više nisam toliko sigurna koliko je pametno da se vjenčamo. Strah me je obećanja koje si spremamo dati, jer nisam sigurna da su uistinu održiva, a sudeći po iskustvima mnogih čini mi se da sam i u pravu. U vezi mi je lijepo, ali naravno s vremenom otkrivam sve više stvari koje mi se ne sviđaju toliko kod mog partnera. Nisu to neke velike stvari, pa mi se ponekad čini da sam prava cjepidlaka i da čekam gospodina savršenog koji naravno nikada neće doći. Je li ovakav strah pred ulazak u brak normalan i što mi je činiti s njim? Imam osjećaj da se najviše bojim rutine, navike i dosade i često mi se čini da brak poistovjećujem upravo s time. Molim Vas za savjet. pozdrav