volim ga više od svega, živimo zajedno(jos malo će biti godina dana),odgovaramo si po svemu i stvarno pripadamo jedno drugome, ALI trpimo konstantne svadje (NAJ CESCE ZBOG MOJE NESIGURNOSTI), ali i zbog njegovog posla(dolazi kuci tek u kasnim vecernjim satima), sto me cini usamljenom i depresivnom. na kraju ispada da i ono malo vremena sto provedemo zajedno, provedemo u svadji. udaljili smo se...pokusavam i trudim se, brinem se o njemu tako da zivi kao kralj, a sa druge strane ja se ne osjecam kao kraljica..uz sve to blizim se 30-tima i osjecam neopisiv nagon da postanem majkom..pogadjate..njemu je sa 34 godine jos uvijek rano...ima tu kakvog rijesenja??? HVALA