Udajem se u subotu, a kako stvari teku ovaj tjedan pitam se hoće li do svadbe uopće doći :(
Moji roditelji su nam dali pola iznosa za svadbu, a i njegovi su sudjelovali recimo dovoljno da se pokrije bend i dekoracije.
Trudna sam, ali ne ženimo se samo zbog toga, beba je samo ubrzala sve.
Sve je teklo savršeno, sve smo sami uspjeli dogovoriti i organizirati, poriječkali smo se možda jednom tijekom podjele pozivnica. Organizirali smo svadbu za 140 ljudi u dva i pol mjeseca, pola moji, a pola njegovi gosti. Nisam cjepidlačila oko toga što su 50% svadbe gosti njegovih roditelja. Čak ni oko toga da treba ograničiti broj.
No ovaj zadnji tjedan njemu se nešto desilo. Nešto je kemijao po popisu sa svojom mamom. Počeo je govoriti da njegovi gosti imaju pravo na veći dio sale, stavio je po 5 ljudi za stolove od 10 osoba, a moje bi sve smjestio na izlaz iz sale. Živimo skupa u kući moje mame i on doma poziva samo svoje goste, za moje je rekao da ne trebaju ni dolaziti :(
Uz sve to, moj tata je jako teška osoba, sve mora biti po njegovom ili nikako. Bilo je par razmirica s njim tijekom organizacije, ali na kraju se sve riješilo. Moja mama je suviše orijentirana na to što će ljudi reći i misliti i nemam neke pomoći od nje. I njegova obitelj je pokušala progurati neke svoje fiks ideje (npr. da gostima i sljedeći dan platimo ručak, da njegov tata drži glavnu riječ), ali odlučili smo sve napraviti prema našem dogovoru.
Pokušaji razgovora s budućim mužem završe njegovim uvredama, kao da je odjednom postao opterećen time što su nam moji dali više novaca, spomenula sam mu da nije u redu da moje gura u zapećak, jer bez njihove pomoći ne bismo uspjeli sve organizirati. Odnosno bili su mu dobri kad su se davali novci, a sad više ne valjaju. Da ne spominjem da poklon njegovih roditelja ne smijemo ni dirati, tj. stoji sakriven u njegovom ormaru.
U sedmom sam mjesecu trudnoće i bojim se da ako bih sad krenula istjerivati pravdu mogu samo naškoditi bebici. Nekako sam se nadala da je ovo prolazno, ali on je svaki dan sve gori, a subota se bliži. Ne prepoznajem ga...