U zadnje vrijeme se malo loše osjećam jer nisam sigurna jeli moj problem samo manjka moga pouzdanja, ljubomora ili plod moje mašte. Naime, u vezi sam već neko vrijeme i stvarno mogu reći da sam osjetila njegovu ljubav i želju da bude sa mnom. Iako je rastavljen (tj. u razvodnom postupku) živi odvojeno u istoj kući sa svojom bivšom ženom. Često i dalje ima konflikte sa njom jer su tu djeca i najčešće, ona ne želi uopće normalno razgovarati sa njim, a onda odjednom je puna razumijevanja i želi normalno pričati i riješit stvari oko djece i kuće. Malo me smeta što on stalno s njom pokušava lijepo (barem sam ja dobila takav dojam) i što god ona njemu priredi u tim nekim njezinim trenucima, on i dalje ostaje pristojan i popustljiv. Eh sad, ja znam da je to uredu što on sve lijepo, fino i zrelo radi radi djece ali to u meni pobuđuje nekakav nemir, sumnju i strah jer ipak mislim da nakon svega sto mu je napravila ne bi joj trebao uvijek popuštati, jer na kraju krajeva i ja slušam njegovo jadanje, a drugi dan kao da ništa nije bilo. on je za mene puno toga napravio i uvijek je uz mene, ne sumnjam u njegovu ljubav ali jednostavno me mući njegov odnos prema njoj. Ne znam stvarno što to sve znači? U čemu je problem i ima li problema uopće? Imala sam i s njim razgovor i neku svađicu oko toga jer ja onda dignem nos. On mi je rekao da mu vjerujem, da mu moram vjerovat jer da je drugačije, zašto bi uopće bio tu kraj mene?