U zadnje vrijeme osjećam se prazno, nevoljeno nesretno... Dečko i ja smo 6 godina u vezi, a od toga 2 i pol godine živimo zajedno (on radi u drugom gradu pa se vikendom viđamo u zajedničkom stanu). Dok nismo živjeli zajedno stvari su kako-tako funkcionirale (viđali smo se, izlazili , družili, odlazili na izlete itd.), a otkako smo kupili zajednički stan sve se to svelo na minimum jer smo se okupirali preuređenjem te kupnjom namještaja i ostalih kućnih potrepština. Kada smo kupili stan bila sam presretna jer sam napokon mogla urediti nešto po svom guštu - odabir pločica, boja, zavjesa, kuhinjskog i blagovaonskog namještaja itd. Sva sam se dala u uređenje jer sam htjela da stvorim topao dom u kojem ćemo zajedno živjeti, no primjetila sam da smo se, otkako živimo zajedno, sve više počeli svađati i razilaziti u mišljenjima. Svaki naš "projekt" počinjao je burnim reagiranjima, prepirkama, svađama, te uglavnom završio sa riječima kako sam ja neodlučna, neorganizirana, komplicirana, a u biti očekuje od mene da većinu poslova riješim jer je on preko tjedna u drugom gradu pa ne stigne i tako da sve "padne" na moja leđa, a kada donesem odluku na svoju ruku spočitava mi da njega ništa ne pitam. Nadalje, oboje radimo s tim da on ima daleko veća primanja od mene, uzeli smo kredit za stan u kojem je on nosioc kredita, a ja njegov sudužnik (rata kredita se skida njemu s plaće), također je uzeo i nenamjenski kredit kako bi mogli provesti veće zahvate u stanu, dok ja svojom plaćom pokrivam ostale troškove (režije, hrana, kupila sam nešto namještaja, kućnih potrepština). A sada da prijeđem na bit svog problema: često s njegove strane mogu čuti kako moram tražiti bolje plaćen posao, kako on plaća ova četiri zida i zrak koji udišem u stanu; kada dođe do svađa osporava mi moj dio u vlasništvu stana; s druge strane kada petkom dođe doma donese mi hrpu prljave odjeće koju ja onda cijeli vikend perem i peglam, obavljajući i sve ostale kućanske poslove... Uglavnom se većinu vremena zbog svega ovoga osjećam jadno i bezvrijedno i uglavnom razmišljam kako bi prekinula ovu vezu, ali me s druge strane strah što će biti sa zajedničkim stanom, hoću li se morati povlačiti po sudovima, kako podijeliti imovinu. I da, u početku sam razmišljala, valjda kao i svaka druga žena, budući smo već kupili stan da ćemo se uskoro i vjenčati i zasnovati obitelj, ali sam se lagano ohladila jer me jednostavno strah ima li to smisla sa ovakvim čovjekom. Velika mi je zbrka u glavi i molim za savjet što i kako dalje. Unaprijed hvala