U vezi smo već 10 mjeseci. I poprilično je ozbiljno shavaćamo. Moj proble je što nakon prijašnjih iskustava jako malo vjerujem ljudima. Znam da tio nije dobro ali tako je. Pokušavam vjerovati svom dečku. Ali stalno imam potrebu provjeravati mu face, mail, poruke i slično. Kažem da neću ali to je jače od mene. On to ne zna. Kaže da je iskren sa mnom. I u globalu je. Zna se dogoditi pokoja porukica na faceu za koju mi ne kaže ali su bezazlene potpuno - zato se i pitam zašto mi ne kaže. također ponekad gleda porno slike na netu - ni to mi ne kaže ikao ga ja direktno pitam. Kaže da nije. Sve su to sitnice i nije često. Ali našla sam se u situaciji da ludim od kontrol, samo kopam i kopam. Razgovaral sam s njim. I slaže sa da je iskrenost najvažnija i kaže da je iskren. Da da zanemarim te povremene izlete na sexy stranice, i pokoju bezazlenu poruku. Pitam se šta će biti za 2, 3 god. Ne želim zvučati neozbiljno. Oboje imamo 30 god. I ne želim si dopustiti da me još jednom povrijede. Želim vjerovati. Ali osjećam se kao podvojena ličnost. Jeli moj strah oprvdan obzitrom na navedeno?