U braku sam tri godine. Situacija je sve gora. Problem je u tome što smo prekratko bili u vezi prije nego smo se vjenćali. No stavimo to na stranu. Dok smo hodali, sve je bilo savršeno, on je bio tako pažljiv i nije se mogao odvojiti od mene. Na početku braka samo smo se svađali, no to sam pripisala tome da je tako vjerojatno svima-prilagodba i slićno. Te učestale svađe međutim nikada nisu prestale. On je postao tako bezosjećajan, imam osjećaj da me ne cijeni niti 5%, skoro pa ne komuniciramo uopće, ne slažemo se gotovo oko ničega. Sve se nakraju svodi na to da ja njemu sve ugađam, i podilazim dok on za mene ne može napraviti niti najmanju sitnicu. Samo je za kompjuterom, pred tv-om. Kao parazit je. Ništa mi ne pomaže po kući. Ne da mu se nigdje ići. Ponaša se kao starac (a ima 25). Kad mu kažem da želim da izađemo, on meni odbrusi ŠTO SAM SE UDALA KAD MI JE TAKO STALO DO IZLAZAKA! Prestrašno. Uopće mi nije stalo, ali premlada sam da bih trunila u stanu! Jedino uzbuđenje i zadovoljstvo mi je posao. Izgubila sam gotovo sve prijateljice. (jer se njemu ne da s nikim družiti, ne treba mu nitko u životu) Sorry što sam se raspisala, ali ovo nije niti pola toga što proživljavam..Da ne spominjem njegove ispade bijesa za svaku sitnicu. Da me voli, zadnji put mi je rekao dok smo hodali. ....Molim savjet