U braku sam 10 godina, 2 djece..udala sam se dosta mlada ali iz velike ljubavi prema partneru..Prvih 4,5 god.živjeli s njegovom majkom, hrpetina problema na svim poljima i kad sam mislila da ću poludjeti napokon smo preselili na kat iste kuće koji smo izredili za sebe..još neko vrijeme su postojale trzavice no generalno većina stvari je krenula na bolje..obožavamo svoju djecu i sve smo podredili njima...e sad javio se problem koji je zapravo bio oduvijek tu...naša intimnost koja nije nikad bila što je trebala biti..ja zapravo sumnjam da me moj muž voli, mislim da mi je samo privržen i vezan za mene sa djecom. Kad nisam bila u najboljim odnosima s njegovom majkom uglavnom me šutke izbjegavao neko vrijeme, pa bi prišao i tako u krug..uvijek sam mu zamjerala potajno što je tako otvoreno izabrao majčinu stranu..moja svekrva nije loša žena, sve bi učinila za nas al njezina dominantrnost je za mene bila previše jer sam ja sama htjela biti mama svojoj djeci..u šali znam reći da nam ona još samo u krevet nije ušla u sva ostala polja se umiješala ovako ili onako..kad smo se preselili dobila sam dobro plaćen posao al zbog recesije radim 5 mjeseci godišnje..zbog toga sam jako nezadovoljna, nastavila sam studij...no između mene i supruga nastala je praznina, u seksu monotonija, on kao da je jedva čekao da ja kažem da sam premorena (što sam često i bila) da bi se i sam izvukao.. onda za mene šok...otkrivam da je posjećivao stranice na internetu(negdje je to ok al za nas nikada), na fejsu tražio profile bivših...čemu što kako? najprije je lagao da nije a onda kao da je bio znatiželjan da mu je seks monoton..... mene je to razočaralo, iskreno, ta laž, skrivanje...oko mene se prestao još odavno truditi, mene je onda sram išta pokušavati jer se samo dodatno ponižavam kad osjetim kako je hladan..I prije nego sam otkrila njegove aktivnosti primjetila sam da se često preznoji dok se seksamo, pa mu padne, pa on ne zna što mu je...e sad znam što mu je...muka mi dođe kad vidim da ga ne palim..onda sam prije par godina primjetila kako ispred škole rado razgovara s jednom mamom, nazivao ju je manekenka, kao uvijek je skockana, bla bla..onda uhvatim jednom prilikom njegov pogled hoće li mu se ona javiti..taj me pogled i danas peče..kad sam mu to spomenula rekao je da je više nikad neće spomenut..no prije nekog vremena opet je on nju vidio, žalila mu se na probleme u odgoju, kaže on meni; ma znaš skoro je zaplakala..ja ga gledam i ništa ne kažem..nakon te priče s internetom ja kažem idemo popraviti stvar..idući dan idemo s djecom van uživamo na suncu, kad on će; eno auto od xxmame...ja kao, koji k..., a on će da su oni prodali svoja dva i da su kupili novi...a ja ga gledam i mislim se što je njemu u glavi, je li on normalan???? što je njega briga što ljudi rade sa svojim životima...ja jedva svoje probleme stižem rješavati a on meni o manekenki priča...ma zgadilo mi se sve..dođe mi da završim ovu farsu od braka..no još uvijek ga volim a tu su i djeca..ono što boli je što vidim da on u biti nije nikada ni bio zadovoljan niti me istinski volio samo se to ne usudi priznati....što da radim