Recite mi što da radim.Nesretna sam u trogodišnjem braku. Ja sam kod kuće, diplomirala sam prije 7 godina, no nikako da nađem posao. MM je privatnik, nema ga po cijele dane,samo radi, po mom mišljenju i mnoge bespotrebne poslove. Zbog njega sam se odrekla svega. Nemam vremena za sebe, za kućanske poslove, za prijateljice...od 0 do 24 sam posvećena sinu koji je jako zahtjevno dijete. MM vrlo malo vremena provodi s nama, a kad sin napravi nešto pogrešno on krivi mene i moj odgoj. Često nakon što ga nema cijeli dan dođe kući i jede te ode s prijateljima u grad. Ja ga zamolim da ne ide, da bude sa sinom dok operem veš ili se otuširam isl, no on svejedno ode. Radi što hoće i ja tu ne mogu ništa. Tada si obećam da mu neću kuhati i prati,no nakon 2 dana popustim i tako stalno.Uopće kao obitelj nemamo prijatelja. Često su me prije zvale frendice da bi došle s muževima i djecom,no MM nikada nije kod kuće,tako da nas nitko više ni ne zove. Kad nedjeljom ne radi, poslije ručka ode spavati ili s prijateljima na kavu. Nedostaje mi puno toga, nesretna sam,depresivna i tužna...Kako mogu promijeniti naš odnos? Ni u najgorim snovima nisam zamišljala takav odnos i brak.Ps. Imamo seks jednom tjedno,a u međuvremenu nema ni poljubaca ni zagrljaja...ničega.