Prije braka smo sam se sa sadasnjim suprugom zabavljala 3 godine, a u braku smo skoro 7. Uvijek je bio ljubomoran, medjutim ja se i pored toga odlucim udati za njega. Vrlo sam bila uspjesna u poslu, na vaznoj funkciji, doduse, posljednjih 6 godina skoro da i ne idem na posao, dvije visoko rizicne trudnoce, odgajanje djece, itd. Uopste ne izlazim, niti se druzim, izgubila sam volju, a i nemam vremena. I u trudnoci sam imala problema sa njegovom ljubomorom, a stvari su potpuno izmakle kontroli kada sam upisala magistarske studije. Naravno, vise se krecem, druzim i to je rezultiralo sve cescim provokacijama i naposljetku pucanjem bubne opne od njegovog udarca. Bila sam kod psihijatra i zena naprosto ne moze da vjeruje da sam i pored toga sto je moj suprug prije braka bio ljubomoran, ja stupila u brak sa njim. Kaze da sam, na osnovu toga, bila emocionalno nezrela, i pored toga sto sam imala 31 godinu. Njegove provokacije su bukvalno svakodnevne, vrlo cesto ono sto ja izgovorim za njega je glupo, ono cemu se ja smijem-je za debile, ono o cemu ja mastam je za maloumne, itd. Pri tom, i ne tako nevazno, on je zavrsio samo srednju skolu. Ali meni to nije smetalo, no ocigledno njemu u dubini duse smeta. Naziva me vrlo cesto veoma ruznim imenima, aludirajuci na koketiranje, na nemoral i sta sve ne. Iskreno, ja trpim do jedne ure, ali onda krenem ili da ga udarim ili prijetim. Ne mogu da ostanem pribrana. Nas sestogodisnji sin sve cesce ide kod mojih roditelja jer, kaze, ne zeli da ide kuci jer se mi svadjamo. Bio je prisutan bezbrojnim tucama. Kcerka ima 17 mjeseci. I ona je pocela da vristi kada krenu prepirke, svadje i udarci. Planiram da se razvedem ali mi tenutna finansijska situacija zavisi od nekoliko faktora i koje prvo moram rijesiti da bih djeci i sebi obezbijedila pristojan zivot. Moje pitanje glasi da li djeca zaista vise gube razvodom roditelja i zar nije bolje sacuvati ih od ovakvih stresnih situacija? Da li sam u pravu sto zeli razvod?