Pozz cure trebam pomoć,dakle ovako imam dosta klasičan problem zaljubila sam se u vrlo dobrog prijatelja i to nikako nisam mogla sredit sama sa sobom pa sam mu na kraju to i rekla.On je reko da je par puta razmišljao o tome ,al unatoč svemu sam dobila vrlo pristojan odjeb (on čeka onu pravu).Nakon tog se nismo neko vrijeme čuli,ali nakon jedno 2 mjeseca od našeg posljednjeg razgovora on se meni javio i pozvao me na kavu (to me nije šokiralo jer je on predložio da nastavimo prijateljstvo i jako se trudio da sve to bude što bezbolnije).Ja sam se u međuvremenu uspjela djelomično sabrat i pokušala nastaviti dalje. Ja sam pristala jer je on bio općenito jako pristojan i fer tijekom čitave ove priče pa sam mu tolko ipak dugovala,a i moram priznat bila sam znatiželjna.Na kavi je on u potpunosti izignorirao činjenicu da sam ja zaljubljena u njega (kao što sam i pretpostavila),ja sam njemu prepustila da odredi smjer razgovora jer mu više nisam imala šta za reći,ugl to je trebao biti početak novog "prijateljstva".Ja sam nakon te kave čvrsto odlučila da ću iduću kavu pristojno odbit i dati sve od sebe da nastvavim dalje (jer je ovo ipak bilo prebolno za mene),no naravno to nije išlo po planu.Od te kave ja tog čovjeka nikako ne mogu zaboravit,ne zato što ne želim nego zato što se čitav svijet urotio protiv mene ,dakle ja odnedavno tog čovjeka konstantno srećem (to mi se nikad prije nije događalo) ili se on na neku drugu čudnu foru pojavljuje u mom životu.Neznam kako mu to uspjeva ,al on mene podsvijesno izluđuje.Ja se jako trudim ostat pribrana i izbjegavat sve vezano za njega (užasno je bolno) ,al nikako da ga se riješim.Život mi je postao pakao.Ne znam što sad??On je stvarno jako dobra osoba u svakom pogledu i poštujem njegov odgovor,jedino što duboko u sebi ne želim da ovo bude kraj ove priče,al s druge strane ne mogu najbolje godine svojeg života potrošiti na njega (ovo mučenje već traje otprilike 2 godine),moram nekako preć preko toga ,problem je u tome što više nemam ideja kako to učiniti.