Pozdrav svima, molila bih misljenje cura koje imaju 30+.. Naime, ja sam jedna tridesetogodišnja djevojka koja nikako ne može ostvariti vezu u kojoj će ona biti sretna i zaljubljena. Godinama pokušavam, upoznajem dečke, dajem šanse, imala sam i par veza, ali s moje strane to nikad nije bilo to. Problem je što sam u startu davala šansu s kim mi od početka to nije bilo to, ali sam se nadala razvijanju osjećaja s moje strane s vremenom. To se nikad nije dogodilo, dok s njihove strane uvijek je.. Onda bi vezu prekinula i tako u krug, uvijek s novim nadama. Zadnje 2 godine sam sama, odlučila sam sebe upoznati bolje i ne srljati te dati šansu samo ako mi osoba klikne odmah. Ubija me samoća sve ove godine, stalno se pitam u čemu je problem, zašto uopće nikog više ne upoznajem, dolazim u nekakav kontakt s muškim spolom. U 2 godine nisam nikog upoznala u tom smislu. Živim u gradu, imam društvo, izlazim, sada doduše puno manje zbog novonastale situacije, al inače sam dosta aktivna..Moja jedina želja sve ove godine je bila samo upoznati osobu koja će u meni nešto probuditi, da se osjećam živom, da znam da i ja mogu voljeti. Umorna sam od veza na "silu". I dogodilo se.. Nedavno sam sasvim slučajno upoznala osobu koja me na prvi tren oborila s nogu, ne znam jel to samo fizički ili što, al ne prestajem misliti na njega. Ne mogu vjerovati da sam u tridesetoj godini toliko odlijepila za nekim. Prvi put u životu da se s moje strane nešto pokrenulo. Al dolazim do problema, on je nezainteresiran, ponaša se čisto poslovno, pretpostavljam da je zauzet, a možda je jednostavno nezainteresiran. Neću ga više imati prilike viđati tako da znam da tu neće ničeg biti. Ono što želim čuti od vas je savjet, kako da prihvatim situaciju da jednostavno nemam sreće u ljubavi, kako da se nosim s usamljenošću koja mi razdire dušu. Moja jedina želja je biti sretna i zaljubljena, a vjerujem da bi me ljubav skroz promijenila. Radim samo da radim, nemam više volje ni za izlascima, druženjima velikim jer me to toliko brine da ne prestajem misliti zašto jedina ja u cijelom društvu nikako ne mogu naći ljubav i biti sretna..kako se pomiriti s tim da se nikad nisam zaljubila, a to mi je želja više od ičega. Imam pritisak i od godina, većina društva se poudavala, a ja uvijek sa strane, sama i tužna. Imam osjećaj da godine samo idu, a ja uvijek na istom mjestu. Želim obitelj, želim djecu, a stvari se ne miču s mrtve točke. Ako ima još neka cura u tridesetima koja solira, voljela bi cuti savjet. Hvala :)