Pozdrav svima. Imam jedan problem, a više ni sama ne znam kome bi ispričala od frendica jer već ih sigurno gnjavim jednim te istim, zato sam odlučila podijeliti to ovdje s vama. Prije nekih pola godine upoznala sam super dečka, sve se dogodilo nekako spontano, super smo se družili, razgovarali.. to je sve izgledalo jako obećavajuće, bio je zaintereisiran, sve smo saznali jedno o drugome (skoro sve).. uzeo je moj broj, rekao se javit i nikad nije.. naravno, tako to ide. To sam već nekako preboljela. Ono što me tješi je da ga ne viđam često. A problem je što ga ne mogu izbiti iz glave.. taman kad mislim da me briga, da sam to riješila sama sa sobom, vidim ga i priča ide ispočetka. On se ne ponaša nezainteresirano.. mi i dalje komuniciramo, pogledavamo se, smješkamo, samo to nikud ne vodi niti će.. Jednostavno ne znam kako da to "prebolim".. ne želim prestati ići na mjesta gdje ga susrećem jer su mi to jedina i omiljena mjesta za izlaske, ne želim biti ni nekulturna pa ga ne pozdraviti kad ga vidim, a sve drugo me opet vodi prema mom izvoru problema, ne znam kako da to konačno presiječem i kažem da je kraj mom zaluđivanju.. Vidim ga i opet se sjetim kak je sladak, kak je zgodan itd.. a znam da od tog nema ništa.. Nije da se meni drugi dečki ne svide, da ih ne promatram.. ali njega ne mogu izbiti iz glave.. nikako! :(