Pozdrav svima :) evo opet vam se obraćam u nadi da ću i ovaj put dobiti neki iskreni savjet jer iskreno,više ni sama ne znam što da radim....Priča je slijedeća : od 3 do 8 mjeseca bila u sam u vezi s jednim odličnim momkom.... savršeno smo se slagali u svemu,bilo u sexu,bilo u razgovorima o političkim pitanjima...mislim da nikad nisam srela takvu osobu...problem je bio što je on stariji od mene 12 godina....i ima djecu iz prvog braka....nikako se nije mogao odlučiti da njima ali i svojim roditeljima prizna da je u vezi s nekom balavicom...kad me je konačno predstavio svojima,učinio je to tako da je rekao da sam kćer njegova prijatelja.... to sam pretrpjela...no kada me u ponoć izbacio iz stana jer su mu roditelji dolazili u 6 sati ujutro (a mene nisu smjeli vidjeti) prekipjelo mi je ..... trebala su mi 4 mjeseca da ga konačno prebolim i tada sam upoznala osobu koja me je držala kao kap vode na dlanu...moja sreća i užitak bili su mu važniji od bilo čega drugoga....iako smo se znali samo 3 tjedna,malo prije Božića kupio je prsten i odlučio me zaprositi što bi i uspio da se nije pojavio moj bivši.... ja idiot,glupača i ne znam što već nisan mogla odoljeti....prekinula sam sa savršenom osobom,moj bivši sa svojom curom i bili smo skupa samo tjedan dana dok se nije ponovila ista priča....ono što je najgore,ja sam znala da će on mene opet povrijediti...no jednostavno se nisan mogla zaustaviti...imala sam osjećaj da me nešto vuče k rubu ponora,no nikako da stanem,.,,zbog te greške sam izgubila svog gospodina savršenog,no ujedno sam uvidjela da još volim bivšeg te da nikad ne bi mogla biti sretna s ovim drugim,uništila bi i njemu i sebi život tražeći nešto što nemam.... danas me opet zvao bivši....navratio je u stan,pričali smo i rekao mi je da me voli,da me ne želi izgubiti zbog gluposti.... meni nije jasno kako me može voljeti,a ne može drugima priznati??? kako misliti biti u vezi samnom ako se moram skrivati da nas ne daj Bože netko vidi.... ponajviše imam osjećaj da to zapravo ni nije ljubav....zaljubljenost,opsesija ili nešto treće,svakako...ali ljubav....nikako..... Znam da je post dosta dug i nadam se da se niste umorile čitajući....no ja iskreno zbilja nemam pojma što učiniti.... oprostila sam mu sva poniženja i svu bol koju mi je nanio,no opet ko idiot srljam u to,.... kako da ustvari otkrijem pravo lice svega? jer ja više zbilja nisam pametna :S bit ću zahvalna na svakoj pomoći :)