Pozdrav svima!
Pola 4 ujutro je a ne mogu ni spavati jer ne znam sto da radim. Ispricavam se na mogucim gramatickim pogreskama. Moj problem je moj dečko s kojim zivim nesto vise od godinu dana. Ja imam 20, a on 27 godina. Odmah cu napomenuti da sam vise manje znala kakav je kad sam ga upoznala, znala sam da je nestabilna osoba ali da ce dignuti ruku na mene to nisam znala. Odmah cu priznati da sam i ja dosta kriva. Kao mlada osoba ponekad sam dramaticna. Uglavnom, od pocetka naseg zajednickog zivota sve je bilo super, odnosi, razgovori, ma sve. No negdje u 10 mjesecu prosle godine javili su nam se problemi seksualne prirode s njegove strane. Mene je to jako smetalo jer je mene okrivljavao za to i moju koju kilu viska. Te veceri sam plakala i nabrajala te me je on upozorio da ce me osamariti, na sto sam mu odvratila da udari, i udario me, osamario, po prvi put. Oprostila sam mu. Iduci put su razlog bili njegovi roditelji. Dolazili su nam svaki drugi dan i sjedili po par sati, nekada 5,6 i meni je to smetalo, stoga me je njegova majka napala na sto sam se ja okrenula i otisla u sobu plakati. Kako smo bili u losim odnosima, stao je na njezinu stranu i mene silom izvukao iz kreveta, te me pritom skinuo. Treci put je bilo na nasu godisnjicu. Meni je to bilo nesto posebno i jako sam se radovala tome, ocekivala sam da ce me odvesti negdje i znate kako to ide. Nije meni stvar u novcima, veceri i tome da se razumijemo. U volji je. No naravno on je kupio poklon i vjerovatno je mislio da se nakom prve vise ne trudi. Gledao je utakmicu. Sto je mene jako povrijedilo i hodala sam naokolo, opet nabrajala i plakala dok nije puknuo, zabijao bi glavu od prozor, povlacio me za nos, i gurao. Zatim je otisao svojima te se tek iduci dan vratio sa sestrom i cijelo mi se vrijeme podsmijehivao na sto licim s crvenim nosom. Naravno nakom sto je sestra otisla lezao je u kadi i plakao da oprostim. Veceras, odnosno sinoc je bio cetvrti put, pozvani smo na kirbaj u selo iz kojeg je njegova bivsa cura. On naravno nema sanse da ide, izbjegava to selo kao nista, na kraju moze otici na sat vremena samo to, i to se nevoljko. Pod stresom sam vec danima, ucim vec tjednima dan noc, htjela sam negdje otici i opustiti se i njemu ja za to nisam normalna. Stovise na kraju nije htio ni ici, vice mi 'da budem glupa i da odem sama kad sam vec ljudima obecala'. I zatim cini svoju tipicnu stvar kada mene rasplace i rastuzi. Odlazi u krevet pokriva se dekom, bez imalo suosjecanja uzima mobitel i cita o sportu. Naravno ja dolazim i kroz plac objasnjavam da nisam ljuta vec povrijedena i zasto sam no on se ne mice, i ja svucem deku s njega. Na to on mene napada, rusi, iskreno ne znam sto mi je sve radio, ali znam da je boljelo. Kad me je pustio vidjela sam da mi krv tece, i u tome sam pocela panicariti pa sam vidjela strah na njemu.Odmah je skocio, donosi vodu. Na kraju mi nije bilo nista, nego mi je zub od sile probio tkivo u ustima. I nateklo mi je cijelo uho. Nakon sto je vidio da nisam vidno ozlijedena opet deranje i lupanje stokova. Dugo sam se tjesila da to nije nasilje jer nemam modrice, ako ih i imam nisu karakteristicne. Lezim sada u drugoj prostoriji, i razmisljam uzeti oklagiju i dok spava nalupati ga tako da vidi kako je osjecati se slabo, ponizeno, tako povrijedeno i maleno. Zapravo ne mogu vjerovati da se meni dogodilo da sam zlostavljana. A ne znam ni sto da radim. Ne znam jesam li ja ta koja je losa koja je kriva? Je li u redu da osobu koja je ostatak vremena super prema meni, pomogne, pocisti, radi, ostavim radi ovakvih situacija? Nesto mi govori da ne zasluzujem to, da pobjegnem glavom bez obzira, a problem je sto ne mogu, sto kad se pocnem pakirat sjetim svega lijepoga. Ne mogu i nisam dovoljno veliko dubre da i ja dignem ruku na nekoga da ja budem ta koja ce nekoga rasplakati. Ne znam sto da radim i kako da se izvucem iz svega, da bude bolje. Oprostite sto je dugacko, ali stvarno nemam nikoga da mi pomogne i da me utjesi.