pozdrav svim curama... imam jedan problem i meni se čini kao velik...u vezi sam dosta dugo (skoro pa 3 godine) a radi se o tome da kad on ne može doći do mene da se osjećam izdano,tužno,usamljeno...viđamo se preko vikenda jer radi u drugom gradu...evo npr.vidjeli smo se jučer,danas ne može doći.imao je svinjokolju kod kuće,i umoran je je,zima mu je (bio cijeli dan vani) ...sutra opet ide u bugarsku zbog posla...i meni je tako teško...tako mi je blizu a tako daleko :)...i uvijek se osjećam tako kad ne može doći a ja uvijek izađem van s njim bez obzira šta radila...ali opet kad razmislim radi puno više od mene,ja trenutno ništa ne radim (pripremam se za fax pa učim)...sve ja razumijem to da je umoran..ali...nekako osjećam da me ne želi vidjeti odnosno da me nije poželio jer da je došao bi bez obzira na sve,nezvao me irekao da nemože doći,da bi volio ali ne može,glava ga boli,promrzao je.ali ja bi voljela s njim provoditi više vremena zato sam takva..ne viđam ga često a vidi sada,tu je blizu mene a ne može doći ali mi se nekako čini da ja to sve sama slažem u svojoj glavi-jel da???jođš če ispasti da ga ne cijenim...problem je u meni??