pozdrav moje drage. moja prica ide ovako, imam 21 godinu, kao mala sam izgubila oca. nesjecam ga se i moja obitelj se potrudila da mi naprave zivot sto sretnijim i nisam stvarno ni osjetila da mi nesto fali i zahvalna sam im na tome. da ne duljim, meni se vec dugo godina svidjaju stariji muskarci (30-35) nikad nisam bila s muskarcem toliko starijim od mene jer sam se trudila uvijek slusati razum a ne srce, cekala sam da prodje i proslo je.. ali se ponavljalo opet dosta puta. vi mislite da je to radi nedostatka muskarca u zivotu? stvarno nisam imala problema s gubitkom jednog roditelja, normalno da bi ga htjela imati, da se razumijemo ali moja obitelj je ucinila sve da mi popune prazninu i sretna sam u zivotu. ali sto trazim u toliko starijim muskarcima? mislim da mi falineke zastite, osjecam kao da bih se kod tih ljudi osjecala sigurno, on bi mi bio kao neka stijena koja mi je potrebna.. neznam, nemojte mi osudjivati jer nista ne pokusavam kada mi se to dogodi, samo ostane kao moja tajna i nista vise