Pozdrav... Komplicirano je, da kažem u startu. S jedne strane je ona i njen dečko s kojim je jako dugo u vezi, a s druge ja. Ona i ja... Sve je počelo prije 9.godina. Tada smo bile djeca, ali kažu da se prva ljubav ne zaboravlja... Naglašenije je bilo s njene strane tada jer je bila iznad svojih godina. Prije dvije godine stupile smo u kontakt, slučajno, na moju inicijativu. Imale smo neku ljetnu romansicu, koja je završila time da se ona jako uplašila jer po prvi put nije imala situaciju pod svojom kontrolom, i otjerala me od sebe. Tad mi je to teško palo, mislim da sam bila previše neiskvarena da bi tada to shvatila. Zaboljelo je, i moja narav nije dopustila da ostane na tome. Nismo se čule nekoliko mjeseci, do prošle godine. Specifično je da mogu proći mjeseci u kojima nema ni glasa o nama, i onda u jednoj noći dopisivanja sve se vrati, kao lavina i sve je opet tu. Prisutno. Zbunjuje. Nadam se. Očekujem. Naravno, uzvratila sam joj istom mjerom prvom prilikom. Opet su prošli mjeseci... i od početka ove godine čujemo se svaki dan. Više smo u tome, razgovaramo o puno toga, kada smo skupa sve je tako jednostavno i lijepo. Ali, ne može biti jednostavno. Ja sam ta treća osoba, o kojoj joj dečko ne zna (iako joj bez problema dopušta švrljanje sa curama, ali ja sam posebna kategorija jer ona osjeća prema meni, a on to oduvijek zna). Svi znamo u kakvoj zemlji živimo, i ta veza u kojoj je znači joj sigurnost, budućnost i nadu da neće niti sama. Nikad ju nisam tražila, niti bi htjela da to ostavi zbog nečega što bi moglo biti između nas… a možda neće. Znam samo da joj je stalo. Znam da je i meni, puno više nego to mogu pokazati. Znam da ima očekivanja od svojih doma, da se osjeća kao da svi nešto potražuju od nje. Želim biti uz nju, i s njom, i vidjeti što će vrijeme donijeti. Ali teško je, tako je teško… Pišem vam, ne da mi kažete, ne voli te dovoljno kad je još s njim (jer, ruku na srce, 6 godina veze zamijeniti za nešto s osobom istog spola, osim što je krajnje neprihvatljivo njenoj obitelji i društvu, koje više želi da bude s dečkom nego da bude sretna, je i teško i LUDO!). Ili sam ja luda što sam tu? Nisam osoba koja se zaljubljuje, a s njom je to oduvijek bilo tako naglašeno i očito. Diže do neba, i spušta… Nadam se da ćete mi imati što reći ( osim eventualnih homofobnih izjava) ... hvala