Pozdrav :) Imam 21 godinu. Dvije najbolje prijateljice koje imam čitav život, od osnovne škole. I dečka s kojim sam skoro 4 godine. Sve mi je išlo lako, a onda je prije dva tjedna sve krenulo naopako. Ovo ljeto mi je bilo jedno od najluđih u životu. Išla sam s curama na more, izlazoila skoro svaki vikend. Dečko je isto išao u inozemstvo kod rodbine i jednom na more s roditeljima i rođacima. Nismo se viđali neko duže vrijeme. Ali bi se uvijek redovno čuli. Nisam ni u jednom trenutku primjećivala da nešto ne štima. Onda je lagano krenuo fax, ispiti... Ljeto završava. Krenuli smo se češće viđati i posvećivati jedno drugom vremena, ali nam je odnos postajao sve napetiji i pojavile su se neke manje svađice. Nikada nismo do tada imali prekid. Posvađali smo se i ja sam otišla kući ljuta, on me zovnuo za dva sata da se nađemo... krenuli smo razgovarati o tome gdje je problem i što nam se događa. Pričala sam mu kako sam nezadovoljna i da moramo poraditi na odnosu, da moramo njegovati naš odnos jer smo se nesvjesno počeli uzimati zdravo za gotovo. Plakali smo oboje... vidjela sam da je i njemu strašno teško... Kada sam ga pitala šta ćemo i hoćemo li prekinuti? Prvo je šutio pa je rekao je da bi htio pauzu od 10 dana, da je nesređen i da već neko vrijeme razmišlja o svemu tomu. Bila sam u šoku, jer se sjećam situacije kada smo se isto tako svađali i ja sam ga pitala samo da se ne čujemo 2 dana da nam se slegnu misli, on nije dao ni čuti. I sada odjednom... kao grom iz vedra neba. Bio mi je šok jer je uvijek on bio taj koji je, možda grubo zvuči, bio zagrijaniji u vezi. Uvijek je bio taj koji je tu za mene i nikada me nije htio pustiti. Osjećala sam takvu ljubav i toplinu s njim i nikada mi to nitko nije pružio nego on. Imali smo lijep odnos, bez vrijeđanja, zatvaranja u sebe. Sve smo dijelili jedno s drugim. Rekla sam mu da dobro razmisli o svemu i da mi se javi, ali da me ne zove radi reda. Otišla sam kući, nesvjesna svega što se događa. Međutim, zovnuo me odmah za tri sata, i pitao da se nađemo, da mu je žao što se onako ponašao i želio je da pričamo. Nisam mogla, jer se nesvjesno igrao s mojim osjećajima i to me povrijedilo više nego išta. Nakon toga me svakog dana zvao i pitao da se nađemo ja nisam htjela jer mi je djelovao i pored toga što me zvao tako nesigurno. Onda mi je priredio nešto što me totalno šokiralo. Imao je šifru od mog maila i provalio mi je na facebook. Kada je shvatio šta je uradio, odmah mi je poslao poruku da je to uradio i da zna da je glup i da mu je žao. Rekao je da nije ništa gledao i da mi je odmah javio.Inače sam ja ta koja stalno izlazi u vezi. Volim društvo, izlazke, ponekad malo i popiti čašicu više i zabaviti se sa ženskom ekipom. I koketna sam, ali uvijek znam granicu i nikada mu nisam bila nevjerna. Samo sam po prirodi tako malo vrckasta, ali diskretno. Nikada mu nisam dala ni povoda nekog da me provjerava. Šokirala sam se. On nije tip od izlazaka i u tome smo dosta različiti. Ali je kroz vezu shvatio da me to uveseljava i trudio se biti tolerantan po tom pitanju. Sutradan sam izašla s njim samo da vidim šta mu se događa, jednostavno kao da je ušlo bilo nešto u njega. Rekao mi je kako taj dan nije bio pri zdravom razumu i da ga je sram toga što je radio... htio je naći smao način da me čuje. I žao mu je. Ja sam mu rekla da mislim da nam treba vremena i da se sada ne mogu miriti jer se osjećam na neki način manje voljenom i nesigurnom. I da me strah, bez obzira što je to on, upustiti se u bilo što... Plakao je, bilo mu je teško, rekao je da sam najdivnija osoba koju je upoznao i da će se boriti za nas, za našu vezu, za mene, i čekati me koliko god bude trebalo. Da mu je žao što me povrijedio... Nisam mu dopustila da me poljubi. Ali me stalno ljubio u kosu, čelo, rasplakao se tri puta u večeri. Sutradan mi je slao da mu je to najgori dan u životu, da bi volio rađe da je umro nego doživio to. Da se ubija sa nekim našim slikama i slajdovima, da mu sve moje fali... Obećala sam mu izaći s njim za njegov rođendan koji je bio za tri dana, ali sam mu rekla da ništa ne očekuje od mene. Izašli smo, bili u kinu, zatim na večeri, poslije u autu pili vino i čekali njegov rođendan. Pričali smo o svemu, kako je došlo do toga. Rekao je da ga sve ovo puno prodrmalo i da zna šta želi i da će mi i dokazati to. Nisam planirala tu večer biti s njim, ali je srce prevladalo, i popustila sam... Sutradan sam opet izašla s njim i bilo nam je prekrasno, toliko emocije i strasti je bilo među nama... I sam taj izlazak za njegov rođendan, ponovno mi se udvarao, osvajao me, osjećala sam se kao zaljubljena djevojčica koja prvi put ima momka... sve je bilo divno. I sada je super, Trudi se oko mene. Ali postoji nešto što me psihički doslovno slama... A to je činjenica da mi je mejsec i po prešućivao to svoje preispitivanje osjećaja i razmišljanje o prekidu. Pogodilo me to, što je tako lako sve to bio pustio i digao ruke. Vjerovala sam u ljubav bez trunke sumnje, hajde nazovimo je vječnu ljubav. A sada sam tako nesigurna u sve... sve je super dok sam s njim, ali sama sa sobom, samo analiziram svaku njegovu rečenicu po sto puta i to me ubija. Toga sam se i najviše bojala... Prijateljice mi kažu da njega ne zamaram s tim i da pregrmim to sa sobom. Spomenula sam mu to samo jendom, da imam tako neke faze, rekao mi je da se ne zamaram glupostima da me puno voli i želi kraj sebe. Da mu moram vjerovati ako želim da uspjemo... to me smirilo, ali samo na kratko. Kada sam sama ponovno se ponavlja isto... Ovo je prvi put da objavljujem ovako neke svoje probleme na internet. I ne radim to jer nemam koga pitati. Nego mi je teško stalno prijateljice maltretirati, jer sam i sama sebi već polagano dosadna. Mrzim što sam tako osjetljiva i komplicirana u takvim stvarima, voljela bih da se mogu prepustiti i uživati, ali jače je od mene... Svaki iskren savijet bi mi dobro došao, voljela bih čuti i nečije objektivno mišljenje. Hvala :)