Pozdrav dragim ženama,

želim ovdje postaviti pitanje (koje će biti dosta dugačko radi samog opisa situacije) te se nadam da će mi neke od vas pomoći svojim savjetom. Krenimo ispočetka. Ja imam 26 godina, a partner će uskoro navršiti 30. Njegov život su prije mene karakterizirale burne ljubavne veze, problem s alkoholom i drogom. Ne pije i ne drogira se već godinu i pol dana, otkad je s bivšom djevojkom dobio dijete. Dijete ne živi s njim, već s majkom i trudi se najviše moguće oko svog djeteta te smatram da je dobar otac.

Nas dvoje smo krenuli u vezu prije kojih dva mjeseca i na početku je sve bilo idealno, iako sam se ja dvoumila oko ulaska u vezu radi njegove prošlosti. Međutim, odlučila sam sve to ostaviti po strani i pružiti mu priliku jer je zbilja dobar i brižan prema meni. Međutim, uskoro sam shvatila da moj dečko ima dvije ekstremne strane. Jedna strana je izrazito nježna, brižna, pažljiva, veelika podrška... Druga strana je izrazito impulzivna, sklona razno raznim predikcijama, predbacivanjima, nepovjerenju, ljubomori i slično. Razlog nepovjerenja prema meni su neke moje greške što se tiče laganja i prešućivanja mojih stvari (veza/avantura) iz prošlosti koje mu nisam htjela reći odmah na početku, a koje je kasnije saznao od mene jer je konstantno vršio pritisak na mene da otvoreno razgovaramo o tome. Uz to sve, cijelo vrijeme misli da nije dovoljno dobar za mene, radi nekih za mene nevažnih razloga (nije završio fakultet, trenutno je u lošoj financijskoj situaciji).

U zadnje vrijeme često plane radi gluposti, optužujući me da sam ja ovakva i onakva, da mi nije dovoljno stalo, da ja ne cijenim stvari koje čini radi mene te da tijekom svađa i prepirki zaboravim sve dobro i da od njega radim ljubomornog monstruma. Sam sebi stvara scenarije u glavi da ga ocrnjujem pred prijateljima (što nije točno), kada sam otišla na kavu s prijateljicom, pitao me jesam li uopće s njom, čitao mi je poruke na facebooku dok sam spavala i slično.. Međutim, ono što je problem u našoj vezi su te njegove abnormalno burne reakcije, koje su, kako on tvrdi posljedica mog laganja o mojoj prošlosti. Ja sam imala svojih propusta, al stalno se trudim dokazat mu da mi može vjerovat, sve svoje slobodno vrijeme posvećujem njemu.


U meni se sad prelama odluka što dalje učiniti. S jedne strane znam koliko nam može biti lijepo, s druge strane ova sva događanja i svađe su doprinijele tome da gubim vjeru da život s njim može biti lak. Naravno da sam pokušala s njim razgovarati, dogovorimo se kako dalje i dogodi se neka situacija gdje neka okrene i gdje počnu scenariji i vikanja.

Budući da više ne znam što učiniti, odnosno na koji način popraviti situaciju, molila bih nekog objektivnog da iznese svoje mišljenje. Puno hvala.