Pozdrav,drage žene. U zadnje vrijeme se osjecam potpuno nezapazenom. Moj decko, cim ima nesto malo obveza, se ne zna organizirat i tako pokusava sve ubaciti u svoj raspored osim mene. Ocito sam ja osoba za koju zna da mu nece zamjerit, ali zamjeram mu i rekla sam mu previse puta.Ovih dana sam u zešćoj emocionalnoj krizi zbog neljubavnih problema,a od njega nisam dobila ne razumijevanje nego ni zagrljaj.Kad pocnem o sebi pricat, on se nadoveze samo mene ovo muci, mene ono. Nepostojanje empatije. Ne vidimo se danima, iako smo iz istog mjesta. Prodaje mi izgovore kako je umoran ili kako ga sve boli, a za prijatelje je uvijek dostupan. Nisam gnjavila,nisam od onih koji forsiraju i guše, ali to me izjeda i sto napravit, ako je njemu vec receno,a on na to odgovara da ja samo prigovaram i se*em? Ako ga ignoriram ili se budem inatila,tada ja ispadam hladna kuja koja nije zagrijana za vezu i naravno negativac, a ako budem cekala da se sjeti da i ja postojim stvarno ispadam ocajna. Hvala vam unaprije :*