Pozdrav cure! Odlučila sam s nepoznatim ljudima podijeliti svoj problem da mi bude lakše odlučiti kako postupiti. Svoje i misli svojih prijateljica već sam odavno iscrpila. Dakle radi se o dečku s kojim sam nešto imala prije nekih 10-tak godina. Ništa ozbiljno nije se dogodilo, ali sam se ja zaljubila u njega. Nismo završili u vezi, ali mislim da je znao da mi se sviđa. Kako je vrijeme odmicalo shvatila sam da tu neće biti ništa i odustala sam od toga. Nikad nisam pomislila da će mi se on vratiti u život i za mene je priča bila gotova jer sam bila povrijeđena nekim njegovim postupcima. Nismo živjeli u istom mjestu, a nismo se ni vidjeli sve to vrijeme. Sve do nedavno. Znala sam da ćemo se susresti i već sam predosjećala da će taj susret sve preokrenuti. On se raspitivao za mene, tražio moj broj od zajedničke frendice. Planirao je da izađemo na piće učetvero, no ništa konkretno nije poduzeo u vezi toga. Izašao je iz dugogodišnje veze, ostao bez posla, a ima i još par loših situacija doma. Ono što mene muči je to da bih mu voljela dati šansu i otići s njim na kavu i danima očekujem njegovu poruku, no on je rekao toj zajedničkoj frendici da bi poduzeo nešto u vezi nas ali nema hrabrosti i boji se da imam loše mišljenje o njemu jer nije bio fer prema meni prije. S time se slažem, ali isto tako mislim da bi jednim razgovorom mogli to riješiti i vidjeti želimo li uopće išta ili ništa. Možda vam se sve ovo čini djetinjasto ili smiješno, ali nekako mislim da je on čovjek s kojim stvarno želim nešto imati, sve ove godine mi je bio negdje na kraju pameti i nakon samo jednog susreta znala sam da će mi se osjećaji vratiti. Moje pitanje vama je - bi li vi čekale da on nešto poduzme ili se javile same? Moram napomenuti da imam jako nisko samopouzdanje i da bi me neodgovaranje dobrano pogodilo, a s druge strane ne mogu više čekati. S jedne strane osjećam da ga samo malo treba potaknuti, a s druge strane se bojim. Njegov najbolji prijatelj jako je srdačan i drag prema meni, indirektno mi je par puta dao do znanja da je ovaj zainteresiran čak i rekao da će on sam nešto poduzeti.. Ne znam jel stvar u tome da ga muče neki veći problemi, što je vrlo lako moguće ili je stvar u tome da jednostavno ne želi ništa sa mnom. Po meni nikako nije mogao zaključiti da "patim" za njim, jer sam jednostavno totalno drugačija kad ga vidim i kad nekome pričam o njemu. Eto, nadam se da ćete imati volje pročitati sve ovo i dati neko svoje objektivno mišljenje. Hvala unaprijed!