pozdrav cure, da se odmah ispričam na dugačkom postu, al ne znam kako da vam drugačije objasnim. živim sa dečkom več 5godina. poznajemo se 15god, upoznali smo se dok sam ja bila jako mlada, on je imao ženu, ja sam bila zaluđena njime (znate ona mladenačka zaljubljenost). nisam ga vidjela 4 godine i kad sam ga ponovno srela on je već bio rastavljen (rastali su se sporazumno, imaju kćer koja sad živi s nama).mi smo se družili, on je dosta stariji od mene, ali i on se zaljubio u mene, nije mi htio ništa obećavati jer je mislio da to neće uspjeti (a evo nas sad nakon 10god još skupa). skupa smo kupili i uredili stan (ja sam imala novaca koje su mi roditelji štedjeli još od moje 10god tako da sam i ja dosta uložila u taj stan). mislila sam da sam sretna, da imamo samo male razmirice (pogotovo u posljednjih godinu i pol od kad je njemu izmaknulo promaknuće, promaknuli su djevojku kou je on učio raditi, a tek nakon promaknuća je doznao da je ona direktorova sestrična pa ga je to malo pogodilo.) on je počeo piti (ne puno prije je zaružio s dečkima jednom u dva tjedna, sad se to događa dva puta u istome tjednu i to me ne bi smetalo toliko da ne potroši puno novaca na to). njegova kčer je sad ušla u pubertet i više nikoga ne sluša, postala je užasna i nemoguće ju je kontrolirati. inaće ja sam nezaploslena jer on ne želi da idem raditi, tvrdi da sam mu potrebna doma. bila sam malo nezadovoljna ukupnom situacijom, ali sam šutjela i trpjela i onda sam mu jednom prigovorila i on se počeo derati da ja nigdje ne radim ni po kući ni nemam posao, ja sam vikala da njegova kćer stalno radi nered, a da posao nemam jer mi on brani i zbog njega sam odbila nekoliko dobrih ponuda itd. i mene je to jako pogodilo, on se kasnije nije ni ispričao ni ništa rekao u vezi toga, ja sam dalje šutjela. e sad dolazim do problema: mama mi je prije nekih mjesec dana iskrenula koljeno i nije mogla nikamo pa sam joj ja išla pomoći i bila sam tamo 10 dana. u tih 10 dana sam osjetila neobično olakšanje što ne moram brinuti jel mala nahranjena, dal će on doći živčan doma, da li sam pripremila dobar ručak, hoću li na kraju dana još morati spavati s njim, jednostavno sam se osjetila slobodno kad sam se vratila doma on je naravno bio raspoloženza ono i ja sam se nakon toga osjećala tako jeftino i jadno (i sad se svaki put osječam tako) i naporno mi je neprestano pospremati i čistiti za malom (koja nije tako mala, ima 14godina) imate li vi kakav savjet, samo nemojte reči da prekinem to mi je krajnja mjera, ipak je on čovjek s kojim sam planirala djete koje nikako da dođe, ali više ne mogu tako, ne mogu razgovarati s njim, ne znam što da radim.jedva sam se odlučila pitati vas, al više ništa nemogu napraviti. molim vas savjete. hvala