Poštovani željela bih čuti razmišljanja od drugih za moj problem.Imam 48g.i u braku sam 23g. udala sam se iz velike ljubavi,imam dvoje krasne djece srednjoškolci,čim sam djecu rodila uočila sam da moj muž nije ono što sam ja očekivala nikad mi nije pomogao oko djece kućanskih poslova ja sam prebala razumit da on nije taj tip, davno sam vidjela da sam pogriješila ali šta ću tu su djeca kuća velika i ja sam se bacila na posao i tako je mo život prošao do sad.Moj problem sad je ja sam se totalno ohladila od njega,nekad kad sjedimo skupa za stolom imam osjećaj kao da ga vidim prvi put to traje skoro dvije godine,on to primjećuje i ljuti se što nisam kao ranije nije razmišljao da me može ovako izgubit bio je presiguran u mene a sad sam ga šokirala, razmišljala sam o rastavi ali djeca su tu i ja sam cjeli moj život uložila u ovo što smo stekli i on bi se zainatio za moj dio i odugovlačio a sve što imamo bila je više moja inicijativa i ulaganje,pitam se kako živjeti do kraja života ovako i jednog dana kad djeca odu svojim putem ježim se pomisli da trebamo ostati nas dvoje sami,što vi mislite