poštovani,već sam 10g u braku i imam 3 divne dijece imam i dobrog muža koji je zaista dobar čovjek,vrijedan, sposoban i pošten,ali ja nisam sretna,ne znam iskreno da li sam to ikada i bila.Udala sam se sa 19g iskreno ja još nisam bila spremna na brak ,ali kako sam odgojena strogo i vjernički sex prije braka nije se smio dogoditi,no kod mene se dogodio,tako da sam sama sebi presudila sada se moraš i udati za njega i tako je i bilo.Moj muž zna da sam se ja najviše udala iz tog razloga ali oboje smo mislili kako će sve doći na svoje.on je osoba koja većinu vremena provodi izvan kuće što zbog posla ,što iz drugih razloga ja sam uglavnom doma sa djecom želim biti dobra majka,nevjesta,žena, naravno ne mogu sve pa sam tako zakazala na ženi,najčešće sam preumorna za sex kada pokušam razgovarati s mužem o tome i kako želim da više sudjeluje u odgoju naše djece,da više pričamo,izlazimo uvijek su financije glavni problem nekad mi se čini kao da za njega ne postoji nikakav drugi problem i da ja sve što mu govorim odlazi u vjetar dva dana bolje pa opet na staro.Vjerujte ja ni sama neznam jeli zaista problem u tome ili ja jednostavno tražim razlog da opravdam sebe i svoje nezadovoljstvo u životu.Do sada sam sa majkom o tim problemima pričala čak sam joj rekla kako ću se rastat i započet novi život ali na žalost sada više nemam majku umrla je i ja sam ostala sama.nemam toliko dobru i blisku osobu sa kojom bi tako šta podjelila pa se obraćam vama.Nekoliko sam puta mislila otić od muža čak sam mu to u razgovoru rekla kako mislim da je to najbolje rješenje za oboje ali on tako ne misli a i neznam kako bi to djeca podnjela iako nisu mnogo za njega vezana jer njegov se život u našoj obitelji svodi na to kada je doma ili spava ili je na kompijuteru usput povikne na djecu i zbog obični gluposti,ali sve što njima treba ne mogu dušu grješiti on im to stvori.Molim vas dajte nam neki savjet i oprostite na dugom pismu ,nadam se da sam vam barem približno opisala naš problem.S poštovanjem Ivana