Poštovani,

u braku sam dvije godine. Nemamo djece. Suprug je bolestan i u fazi dugogodišnjeg liječenja (takvog sam ga upoznala). Bek ikakvih proračuna i klakulacija sam se udala za njega iako je njegovo stanje teško. U posljednjih godinu dana zaredali su se problemi. Moj suprug često zapada u neke svoja stanja kad je jako nervozan, netrpeljiv, svadljiv, sumnjičav. I to me razara. Kritizira me, moju narav, moje roditelje (s mojim ocem se posvađao na nož, i još mi predbacuje da nisam stala na njegovu stranu - a ja nisam bila u stanju uopće izabrati stranu od šoka!), moje navike, uglavnom sve. Pod krinkom šale ispočetka, a kasnije sasvim ozbiljno, malo po malo me počeo psihički maltretirati govoreći mi kako izgledam kao da nešto skrivam, da lažem, za koga se ja šminkam i sređujem, koji su mi to brojevi u telefonu (sam uzme telefon i istražuje), zivka me sto puta na posao, provjerava gdje sam na putu prema doma, jesam li blizu i slično. Isprva mi se činilo da ću se moći s tim nositi i pokušala sam s njime razgovarati, ali on odbija komunikaciju o tome i na kraju cijelu priču okrene da sam ja hladna prema njemu, a on opravdano onda sumnja u mene, i kako sam ja bahata, umišljena i zapravo ja sam kriva. Polagano me izolirao od svih ljudi s kojim sam se prije braka družila. Svaki poziv moje prijateljice za kavu- on ide s nama, svaki telefonski razgovor, tko je što je, što je rekao i tako beskonačno puta ja se opravdavam, prepričavam razgovore i situacije. Čini mi se da me tjera da neke stvari par puta ponovim, pa da me uhvati u laži. Također svu kupovinu obavljamo zajedno, i na kraju mjeseca me upita, da gdje su mi novci, na što to ja trošim itd. (ja mu pokazujem bankovne izvadke gdje se vidi što i kako trošim, skupljam račune i sl, ali to ga ne zanima, to uopće ne gleda). U komunikaciji je izrazito grub i netolerantan. Zbog situacije u kojoj je (bolest), sam nemoćna i uvijek se pitam koja je normalna granica tolerancije za takvo ponašanje. Odgađam rađanje, ne zbog njegovog zdravstvenog stanja, već zbog njegovog ponašanja. Radim vrlo odgovoran posao i uz to brinem o svemu u kući i njega vozim gdje god treba i apsoultno sve odgovornosti sam preuzela na sebe zbog njegovog stanja. I uz sve to, proživljavam pakao psihičkog maltretiranja. Svjesna sam njegove nesigurnosti u sebe zbog zdravstvenog stanja, ali ta psihička snaga koju on pokazuje u sustavnom psihičkom maltretiranju mene me plaši i pitam se kako dalje. Molim vas pomozite mi savjetom!