Poštovani! Ponovo vam se obraćam za savjet, budući mi do sada nije odgovoreno već više mjeseci za vrijeme kojih sam imala vremena razmišljati, ali ne uspijevam sama pronaći rješenje. U ozbiljnoj sam vezi godinu i pol dana, oboje smo istih godina (30-ak), za razliku od njega ja imam stalan posao, stan i više vremena od njega budući još studira i živi s roditeljima, a posao mu je na određeno vrijeme. Pokušat ću skratiti priču: prije mene dva puta je strašno bio povrijeđen od bivših djevojaka (bile su poprilično starije od njega) koje su mu pružile kako on kaže predivnu "božansku ljubav". Mjesecima sam svakodnevno slušala njegove žalopojke i to kako je previše povrijeđen da bi iskazivao osjećaje, zbog toga sam i ja bila suzdržana, pa je sve prolazilo bez romantike. Osjećala sam se (i još uvijek se osjećam) nedorasla njima jer se u zadnjih godinu dana nije dogodilo ništa predivno, više smo se prepirali. Razgovarali smo o njegovoj prvoj djevojci s kojom se trebao ženiti po njenoj želji i želji njenih roditelja ali je pobjegao iz toga glavom bez obzira, ali pravi razlog prekida mi nikada nije rekao. (nedavno sam izvukla iz njega da mu je to bila druga, ali nije htio reći ništa o prvoj, jer navodno ja bih to krivo shvatila !?!). Ima dosta stvari pa i vezanih za naše intimne odnose o kojima ne želi razgovarati (npr. o kontracepciji, ja sam pila tablete, a on je uz to još obavezno koristio i kondom, iako nemamo "mutnu" prošlost i zdravi smo),. To mi stvara osjećaj udaljenosti od njega. Pogotovo kada mi poželi nešto ispričati, započme pa se predomisli. Jasno mi je da ne moram znati svaki detalj, no osobno sam otvorena osoba i sve sam mu o sebi ispričala. U posljednje vrijeme spolne odnose smo imali svakih nekoliko mjeseci, jer on je uvijek umoran i muče ga brige. U njegovoj blizini se ne osjećam ni lijepa ni poželjna, ni sexi, k tome još slušam i o tome kakvu je porno glumicu na netu vidio danas, kakvu jučer itd itd... Ima puno prijateljica s kojima se viđa kada njima odgovara, da se one ne bi naljutile. Za godinu i pol dana upoznala sam samo jednu jer s većinom razgovara o njihovim intimnim stvarima. Nemamo društveni život, nikuda ne idemo zbog financija (iako sebi ugađa kupovinom skupih tehničkih uređaja, a za kavu nema) i ne družimo se s drugim ljudima što mi strašno smeta. To sve opravdava umorom i obavezama oko fakulteta. Svjestan je svega što mi smeta, tužan je radi toga što nisam nezadovoljna i što mene čini tužnom, govori da ne bi mogao bez mene, ali ništa se ne mijenja. Jesam ljubomorna zbog prijateljica, priznajem, ali mi govori da je neopravdano jer ih većinu poznaje više godina. Nedavno se opet počeo dopisivati na jednoj "on-line date" stranici, ali s objašnjenjem da voli chatati i zafrkavati žene i da mi to ne bi trebalo smetati jer nikada nije išao s ciljem da nekog pronađe (iako smo se mi našli upravo na toj stranici). Istina, pričljiva je i komunikativna osoba, spremna na zezanciju, ali nekad u tome pretjera i sa mnom pa se ljutim. Možda ja previše tražim i problem je u meni? Nisam više pametna... Srdačan pozdrav!