Poštovani, imam jedan problem koji me muči već duže vrijeme. naime, upoznala sam ga prošle godine, sasvim slučajno, neočekivano.kad sam se najmanje nadala.od početka mi je bio strašno drag isimpatičan, jednostavno osoba koja je svima draga i simpatična.pričali su mi sve najbolje o njemu.nakon 10dana od upoznavanja spetljali smo se i nastavili družiti.zapravo bio je to početak veze.1.put da sam se prepustila od samog početka i nisam morala "vagati"stvari kao inaće.sve je bilo super.idealno.imala sam osjećaj kao da je cijeli svijet moj i da mi nitko ništa ne može.bili smo nerazdvojni.kad fizički nebi bili skupa,mob.nije prestajao zvoniti.nakon samo par dana sam bila svjesna da ga volim a niti ga ne poznajem.svime je davao do znanja da želi ozbiljno.upoznavao me sa svima,vodio kući,dolazio kod mene, jednostavno i više stvari koje rijetki prođu i u godinu dana.toliko sam osjećala prisnost sa njim, ispunjavao me i svaki tren sa nim mi je bio poseban.postojala je jedna kočnica, neznam zbog čega ali nisam mogla pričati opušteno sa njim.ako bi mi nešto zasmetalo prešutila bih i mislila-takav je. nakon mjesec i pol dana počele su "trzavice",uglavnom kad bismo bili odvojeni na koji dan.nikako nisam mogla progovoriti što me muči već mi je samio bilo dovoljno da je-tu. počela sam se osjećati usamljenom,sa nji a daleko od nega.kao da ne mogu doprijeti do "njega".bila bih sa njim a nedostajao bi mi.čudno za objasniti. nestalo je nježnosti,milovanja.fizilki bi mi sve dao,odveo me,sve sve ali kao da mi nije dao "sebe"do "njega"samoga.žudjela bih za običnim poljupcem.preko noći je krenulo naopako.izbjagavao je susret a i pozivi,poruke.navodno je odugovlačio susret do kojega nikada nije niti došlo.nako par takvih dana je rekao da nezna želi li prekinuti.od tog trena cijeli moj svijet se srušio kao kula od karata.kao da ničega više nemam.u totaloj komi 3dana,bez hrane i pića,glavobolja,drhtanje,nezainteresiranots za sebe i okolinu. bilo mi je svejedno što će mi se dogoditi.boljelo me srce i duša,kao da se sve u meni prelomilo.nisam imala volje ni za što i pomišljala sam na svašta.ta bol u prsima traje i danas,nakon godinu dana kada se sjetim ili ga netko spomene.nitko me ne zanima osim njega,nitko nije dobar i mislim da nitko nikada neže biti poput njega.volim ga kao i prije godinu dana,a moje patnje ne poostaju manje.otada sam nezadovoljna cijelim svojim životom i tek na trenutke sam sretna. u međuvremenu smo se čuli koji put, susreli, ali razgovora o nama nije bilo.i danas plaččem kad čujem pjesmu,kada se sjetim naših dana..boli me nutrina i želim pobjeći od vlastitog života.imam osjećaj da ga nikada neću preboljeti i da nikada neću biti sretna.od onih sam osoba kojima "ljubav"je okosnica i pokreće svijet. bez nje ništa nema smisla.želim njega i samo njega. nikada nisam dobila točku na"i",nikada nije ništa rekao,samo nije dao kraj našoj prči.ona je nestala bez kraja,bez završetka,bez rijeći"gotovo",bez doviđenja,bez ičega.moje molbe za razgovorom i njegova obećanja je sve što sam dobila.a dalje ne mogu.što i kako okrenuti novu stranicu?