Pomozite,molim. U braku sam 8 god. (udala se sa 20), imamo dvoje djece, dječaci od 8 i 3 god. Živimo u dvojnom kućanstvu s njegovim roditeljima u malom selu uz more. On je dvije godine prije nego smo se vjenčali ostao bez noge u prometnoj nesreći te prima invalidsku mirovinu. Ponekad radi s ocem, ponekad ide na more ali rijetko. Pije ali nemam zbog toga problema. Ja radim kao konobarica u hotelu ljeti dok zimi sam doma. Imam stalni posao i zimi primam minimalac. Svake godine ulazimo u minus u ovo doba i izlazimo iz njega početkom ljeta. Ali svađe zbog nedostatka su sve češće. No to je najmanji problem. Problem je što on kaže da me voli na svoj način ali nikako to ne pokazuje. Od početka naš brak je uzburkan. Ne znam je li me voli. za njega ne postoje takve stvari kao mali znaci pažnje. s druge strane često me vrijeđa, naziva pogrdnim imenima i onda kaže da sam preosjetljiva. Često vadi moje pogreške iz prošlosti, uveličava moje mane i govori kako se svima gadim. ako se zauzmem za sebe ili nekad prepustim nervozi onda ima agresivne ispade (nikad ne udara mene) i onda danima ne priča samnom kriveći me za to. seksualni život nam se sveo na minimum i to samo kad on želi i kako on želi. moje potrebe i želje mu nimalo nisu važne. lomio mi je samopouzdanje iz dana u dan dok se, u zadnje vrijeme, nisam prepustila depresiji i suicidalnim mislima. svaki dan plačem ali nikome ne pričam o ovome. Imam mamu i brata koji se,usput, uskoro ženi i nemogu im se obratiti za pomoć. nisam bliska s njima,volimo se ali svatko na svoju stranu. u drugoj godini braka je on htio rastavu ali je moja majka rekla da me neće primiti. s mojim primanjima nemogu iznajmiti stan i uzdržavati djecu. neznam više što da radim..strah me njega, strah me sebe..