Pitam se da li je pametnije kao djevojka imati dečka koji i nije toliko privlačan, primjetan i lijepilo za žene? Da li žena ima veće samopouzdanje kad pored sebe ima osobu koja ne zapadne svakomu za oko. Da li takva žena može reći da je sto posto sigurna u sebe i svoju vezu? Lako je kada zgodan dečko ima zgodnu i privačnu djevojku pored sebe, ali što ako je nema? Ako je ona prosječna, a on iznadprosječan u svim mogućim pogledima? Jasno je da nije sve u izgledu i da je to relativna stvar, ali zar nije prvi pogled taj koji odlučuje o sljedećem koraku? Da li prosječna žena zavidi svom iznadprosječnom dečku ? Je li ona ljubomornija od iznadprosječnih žena ? Zašto iznadprosječni dečki uživaju u svim svojim mogućnostima i nastoje da im se imponuje ili oni imponuju, kao da se hrane time? Sigurna je činjenica da ja nemam samopouzdanje kao moj dečko i nisam iznadprosječna kao on. Također je sigurna činjenica da pored svega i svih pitanja stoje i osjećaji koji su najbitniji od svega. Je li iz ovoga mogu izvući sebi zaključak, da su osjećaji na prvom mjestu i najbitniji. Složila bih se s tim, ali za normalno funkcioniranje veze treba djevojka nastojati držati neku stabilnost, jer nestabilna je osoba koja nije samouvjerena i koja se boji da njen iznadprosječan dečko ne potraži nešto na svom nivou. Samo kako da prosječna ili pak ispodprosječna žena dođe do samopouzdanja, kako ju ne bi oni osjećaji koji jesu najbitniji slomili do kraja?